S internacionalnom karijerom, suradnjama s glazbenim velikanima i nezaboravnim doprinosom filmskoj glazbi, Antonio Sanchez, bubnjar i skladatelj postao je sinonim za kreativnost i pomicanje granica. Od početaka u Meksiku i studija na Berklee College of Music, preko suradnje s Patom Methenyjem i filmskog hita Birdman, do vlastitih projekata Bad Hombre i SHIFT, njegov glazbeni put isprepleten je osobnim pričama i kulturnim utjecajima.
U ekskluzivnom razgovoru poznati bubnjar i skladatelj Antonio Sanchez otkriva ključne trenutke svoje karijere, inspiraciju koja ga vodi, suradnje koje su oblikovale njegov zvuk, te iskustvo na Ponta Lopud Jazz Festivalu i povezanost s Hrvatskom kroz partnericu Thanu Alexu. Saznali smo zašto je Hrvatska postala njegov drugi dom i kako je intimna atmosfera Ponta Lopud Jazz Festivala osvojila njegovo srce.
Početak karijere i ključni trenuci
''Bilo ih je nekoliko. Odlazak iz Meksika i preseljenje u Boston na studij na Berklee College of Music bio je definitivno početak mnogih stvari koje su uslijedile. Suradnja s Patom Methenyjem u razdoblju od više od 22 godine donijela mi je međunarodnu prepoznatljivost i postavila izuzetno visoke standarde što znači svirati glazbu na najvišoj razini. Skladanje glazbe za film Birdman bio je još jedan ključan trenutak jer je pokazao svijetu moć bubnjeva kao pripovjedačkog instrumenta te mi otvorio vrata u svijet filmske glazbe. Stvaranje albuma Bad Hombre omogućilo mi je da se potpuno osamostalim i spojim sve utjecaje koje sam skupljao tijekom života,” prisjetio se glazbenik.
Jazz i filmska glazba – dva svijeta koja se prožimaju
Za njega je, kaže, sve u prilagodbi i slušanju.
''Jazz je uvijek bio vezan uz improvizaciju i reakciju u trenutku, a taj isti mentalitet unosim i u filmsku glazbu. Primjerice, za Birdman nisam pisao klasične glazbene teme, nego sam u stvarnom vremenu reagirao na glumce i priču. Bilo da sviram s jazz sastavom, radim glazbu za film ili produciram album, uvijek tražim emocionalnu srž i koristim ritam kako bih je pojačao''.
Unatoč brojnim priznanjima, glazbenik ističe da ga i dalje vodi znatiželja:
''Nikada nisam zadovoljan ponavljanjem istog i uvijek tražim način da pomaknem stilske granice. Svaka nova suradnja, svaki novi projekt prilika je za učenje o sebi i o glazbi. Inspiraciju crpim i iz vremena u kojem živimo — politike, kulture, tehnologije — i pokušavam to prenijeti u ono što stvaram''.
Album Bad Hombre nastao je tijekom Trumpove predsjedničke kampanje 2015. godine:
''Želio sam izraziti ljutnju i nezadovoljstvo prema osobi koja je uvijek bila vrlo otrovna i dijelila ljude. Bio je to i moj način da istražim što sve mogu učiniti kad su bubnjevi u središtu svega. Htio sam stvoriti teksture i zvučne pejzaže u kojima perkusije ne prate glazbu, već je vode. Album je ujedno imao političku i osobnu dimenziju — bio je to čin ponovnog preuzimanja identiteta i korištenja glazbe kao odgovora na svijet oko mene.”
Za razliku od prvog albuma, SHIFT je otvorio prostor za zajedništvo:
''Prvi Bad Hombre bio je vrlo osoban, solo projekt. Sa SHIFT-om sam otvorio vrata suradnji. Pozvao sam pjevače i umjetnike koje cijenim da mi pošalju materijale, a ja sam ih onda reinterpretirao na svoj način. To mi je omogućilo da spojim svoje bubnjarske vještine, produkcijske ideje i njihovu umjetnost u nešto novo. Taj put i dalje slijedim — spajam različite svjetove i brišem granice, a velika mi je čast što su na albumu surađivali Dave Matthews, Trent Reznor, Lila Downs, Silvana Estrada, Meshell Ndegeocello i Thana Alexa''.
''Za mene je ritam sve. On je temelj našeg kretanja, govora, disanja. Nije riječ samo o održavanju tempa — ritam oblikuje vrijeme. Kada sviram, ne postavljam samo beat, nego oblikujem energiju, napetost i opuštanje. Ritam je najprimitivniji oblik komunikacije. Davno prije harmonije i melodije, ljudi su koristili ritam za povezivanje, slavlje i tugovanje. Zato se čini univerzalnim — jer je ugrađen u samu našu prirodu''.
Suradnje temeljene na povjerenju
Glazbenik ističe kako najbolja partnerstva nastaju uz uzajamno poštovanje i slobodu izražavanja:
''Najbolje suradnje nastaju kada se svi osjećaju slobodno izraziti vlastiti glas bez osuđivanja. Volim kada mi netko pruži prostor da reinterpretiram njegovo djelo na svoj način jer to pokazuje pravo povjerenje i poštovanje. Uživam u suradnji s glazbenicima poput Bele Flecka, Michaela Leaguea, Pedrita Martineza ili Bena Wendela jer rezultati tih suradnji uvijek ispadnu potpuno drugačiji od onoga što bismo napravili sami. To je uvijek osvježavajuće i inspirativno''.
Glazba i ljubav: Veza s Thanom Alexom
''Biti partneri u životu i glazbi nevjerojatno je obogaćujuće. Izazivamo se, inspiriramo i potičemo jedno drugo da idemo dalje, kako glazbeno, tako i osobno. Tijekom pandemije zajedničko stvaranje pomoglo nam je da prođemo kroz teško razdoblje, a to se prenijelo i u glazbu. Naš odnos je stalna razmjena osobnog i profesionalnog''. otkriva.
''Thana ima jedinstven glas i viziju, a zajednički nastupi omogućuju nam intimniju povezanost s publikom. Takva iskustva podsjećaju me zašto sam se zaljubio u glazbu (i u nju) — zbog povezanosti koju ona stvara među ljudima''.
Ponta Lopud Jazz Festival: Intimna energija otoka
O festivalu na Lopudu govori s posebnim oduševljenjem:
''To nije samo još jedan festival na velikoj pozornici — on je intiman, osoban i snažno povezan s okolinom. Osjeća se blizina publike i ljepota otoka, a to stvara posebnu energiju za sve sudionike. Nikada prije nisam doživio jazz festival ovakve prirode. Ono što su Thana, Tilda Bogdanović i cijeli njihov nevjerojatni tim stvorili, zaista je jedinstveno''.
Dodaje i usporedbu s velikim festivalima:
''Veliki festivali imaju posebnu energiju zbog mase ljudi, logistike i dinamike, ali često su manje osobni. Manji festivali poput Lopuda omogućuju ranjivost i interakciju koje na velikim pozornicama nije lako postići. Posebnost Lopuda dodatno naglašavaju Fellows sudionici majstorskih radionica, ali u središtu svega je ljubav i gostoljubivost koju Thana i Tilda unose u svaki detalj''.
''Lopud je brzo postao jedno od mojih omiljenih mjesta na svijetu. Mogućnost boravka na mjestu gdje nema automobila rijetka je u današnjem svijetu i odmah se osjećaš dobrodošlo i opušteno. Biti u ovakvom okruženju ispunjava te kao umjetnika jer inspiracija ne dolazi samo iz glazbe, već i iz prostora u kojem boraviš''.
Glazbenik priznaje da ga je Thana upoznala s bogatstvom hrvatske kulture:
''Kroz Thanu sam otkrio bogatu kulturu koju prije nisam poznavao. Hrvatska ima snažnu osobnost, ne samo u glazbi nego i u zajedništvu i otpornosti. Osjećam se kao usvojeni Hrvat!''.
Suradnje s kolegama glazbenicima poput Bena Wendela, Michaela Maya ili Sofíe Rei opisuje kao posebno iskustvo:
''Prekrasno je jer smo, osim što smo kolege i suradnici, i vrlo bliski prijatelji. Svi oni donose svoj prepoznatljiv glas, a kad se okupimo, stvaramo nešto što nitko od nas ne bi mogao sam. Ti trenuci me uvijek podsjete da je glazba zajedničko putovanje, a ne samo individualno''.
Pogled u budućnost
''Želim nastaviti pomicanje granica. Ne želim biti ograničen na to da me se vidi ‘samo’ kao jazz bubnjara, skladatelja filmske glazbe ili vođu benda. Želim istraživati presjeke i suradnje — između ritma i elektronike, različitih kultura, pripovijedanja i improvizacije. Što god uslijedilo, mora biti usmjereno na rast, reinvenciju i otkrivanje novih stvari''.
