Od Zlatnog globusa do SAG nagrada, Oppenheimer je osvojio svaku moguću nagradu za najbolji film, te sam poprilično sigurna da je barem pet prestižnih zlatnih kipova već pripremljeno za Nolanov prošlogodišnji film.
Najavljivan kao biografski film o “ocu atomske bombe“, J. Robertu Oppenheimeru, za mene je ovaj film definitivno mnogo više od običnog biografskog filma. Ovo je film o modernom genijalnom “čudovištu“ čiji um nema limite, i o briljantnom „čudovištu“ koje kasno shvati što njegova kreacija znači za budućnost čitavog čovječanstva- destrukciju i smrt. Ukoliko vam se film nije svidio, ili jednostavno ne razumijete zbog čega osvaja sve moguće nagrade, nadam se da će ovaj tekst demistificirati zbog čega je Oppenheimer film godine.
Christopher Nolan je prvi razlog zbog kojeg trebate pogledati ovaj film. Veliki redatelj sa još većom vizijom koja je vidljiva u svakom njegovom filmu (Dunkirk, Inception, Vitez tame, Interstellar) voljeli ga, ili ne. Po meni je Oppenheimer njegov najveći film u smislu da nosi sa sobom ogromnu težinu koja je prerasla kreativne okvire koje bilo koji drugi Nolanov film posjeduje. Njegova autentičnost u Oppenheimeru je vidljiva u svakom kadru, a naturalistički način snimanja vas uvlači u priču čak i ako ne znate tko je bio J. Robert Oppehneimer. Po meni, jedan od većih razloga zbog kojeg Oppenheimer nema konkurenciju u ovoj sezoni nagrada, jeste da će “oca atomske bombe” približiti generacijama koje nikada nisu čule za njega, kao ni za njegov veliki izum. Ovaj film definitivno nije tu samo da nas zabavi, nego je tu da nas na podsjeti i educira, ali na jedan inovativno kreativan način koji je prepoznatljiv za Nolana. Dok gledate Oppenheimera imate osjećaj da se u nekim trenutcima nalazite u srcu atoma, kao da se cijeli set trese kako bi što vjerodostojnije osjetili unutarnje stanje glavnog lika, ali i njegovog izuma. Film je za mene duboko potresan, što zbog svoje teme, to i zbog činjenice da nas je u današnjem vremenu strah da se ponovno netko ne “poigra” sa još većom atomskom bombom. Destruktivno genijalan um Roberta Oppenheimera je zauvijek promijenio način ratovanja, te tek kada pogledamo vjerodostojno odigranu reakciju Cilliana Murphya kada vidi što je napravio, bude nam jasno koliko je zapravo strašno sve što gledamo.
Osim izuzetne priče i načina na koji je ispričana, ono što me najviše dojmilo u filmu je zvuk. Kompozitor Ludwig Göransson zaslužan je za majstorski napravljenu partituru bez koje ovaj film ne bi mogao ostaviti ovako snažan dojam na gledatelje. Oppenheimer je film u kojem se strahote na prikazuju, već se prenose kroz zvuk. Nevjerojatan je osjećaj u tijelu dok gledate ovaj film, te mislim kako bi se Oppenheimer trebao isključivo gledati u kinu upravo kako bi ga mogli u potpunost doživjeti.
Naravno, ne bi se svi složili da je ovo maestralan film, čak ga neki kritičari nazivaju običnim filmom koji služi za satove povijesti u školama, ali ono što nitko ne može osporiti jeste njegova cjelokupna kvaliteta kakvu malo koji film danas istinski posjeduje. Oppenheimer je film u kojem isto tako glume samo najbolji i najpoznatiji glumci Hollywooda. Od Matt Damona, Emily Blunt, Remi Maleka, Josh Hartnetta, Gary Oldmana, Roberta Downeya Jr., pa sve do zlatne točke na kraju, Cilliana Murphya. Svatko od njih je napravio sjajan glumački posao igravši poznate svjetske fizičare i naučnike, prijatelje i porodicu J. Roberta Oppenheimera, ali ono što je Cillian Murphy napravio sa likom Oppenheimera se rijetko viđa. Njegova tjelesnost je u tolikom kontrastu sa onim što je proučavao i na kraju napravio, da je zaista poprilično nevjerojatno za gledati. Murphy je duboko ušao u lik slavnog fizičara, te je čak i sam rekao da se nakon snimanja morao izolirati kako bi se ponovno vratio sebi. Njegovo lice i njegove oči vam govore više od bilo koje izgovorene replike, te mislim da nitko bolje ne bi odigrao lik Oppenheimera kao Murphy.
Ne treba se svima svidjeti svaki film, ali trebamo znati poštovati izuzetan rad, kao i trud. Oppenheimer je film koji je dokazao i više od toga, te sam apsolutno uvjerena da će najviše nagrada na dodjeli Oscara pripasti upravo njemu.
Oppenheimer je jedan od najvažnijih filmova prošle godine koji je duboko potresan, i nužan. Podsjeća nas na ljudsku zlobu i granice koje ćemo preći radi osobnih ciljeva, kao i na činjenicu da zapravo ne učimo iz prošlosti. Nadam se da će osim svih nagrada koje je pokupio, i koje tek treba pokupiti, educirati nove naraštaje, a nas malo starije upozoriti na opasnost od nuklearne katastrofe. Držim fige za Oppenheimera, te čitavu ekipu koja stoji iza ovog briljantnog filma.
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/31 >>
Pogledaji ovu galeriju
na instagramu
