Petra Burića gledamo u ulozi Mate u popularnoj seriji 'Kud puklo da puklo', a za Dnevnik.hr ispričao je svoju priču.
Pogledaj i ovo
Crnogorac Petar Burić prije nekoliko je mjeseci postao član ekipe serije 'Kud puklo da puklo'. Utjelovio je Matu, mladog policajca koji nakon završene policijske akademije dolazi u selo Oštrovac s ciljem da revno i odgovorno obavlja svoju dužnost.
Upravo je on jedan od onih glumaca zbog kojeg mnoge pripadnice ljepšeg spola svakog dana željno čekaju da na Novoj TV počne serija 'Kud puklo da puklo'. Iz očitih razloga - visok, crn i toplog osmijeha, ali i zbog toga što je jedan od rijetkih čija se strast za glumom vidi na prvi pogled.
Baš kao i njegov lik, Petar jednako ozbiljno shvaća svoj pravi posao. Već je kao mali znao što želi biti kad naraste.
'Kao klinac bio sam zaluđen filmovima Jean-Paula Belmonda. Imao sam pet godina, ali znam da sam već tada počeo imitirati scene iz njegovih filmova. Shvatio sam da se volim pretvarati da sam netko drugi i tada sam rekao majci da želim biti glumac u Hollywoodu. Završio sam srednju školu, upisao Akademiju u Cetinju i nakon toga sam bio primljen i još uvijek sam član Crnogorskog Narodnog pozorišta. I tako sam krenuo u ostvarenje svog sna', kaže Petar koji je naučio da kada nešto jako želiš, život ti to i omogući.
Dobio je brojne glumačke prilike, a nije propustio ostvariti niti jednu.
Imali smo ga priliku vidjeti i u seriji Zora dubrovačka, a s kolegom iz serije Momčilom Otaševićem glumio je i u filmu Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa. U Parizu je igrao glavnu ulogu u mini seriji 'Le Peur Au Ventre', a od studenog 2014. godine član je i prestižnog Američkog glumačkog sindikata (SAG) i reprezentiran od strane Zero Gravity Management agencije iz Los Angelesa.
U Los Angelesu je proveo gotovo godinu dana gdje je snimio svoj prvi film 'Cognitive' u režiji Ewana Richardsa.
'Bilo je odlično raditi na takvom projektu, jedno iskustvo koje nikada neću zaboraviti. A sam Los Angeles bio je zanimljivo mjesto za život. Dosta je sve sporo tamo, no nakon pet mjeseci sam sve to prihvatio. Kad sam tek došao bio sam prepušten samome sebi jer nitko nije baš imao vremena i tako sam se ja sam bacio na istraživanje grada. Isto je tako bilo i sa Zagrebom. U početku mi se grad činio jako mali, ali sada sam pronašao svoja neka mjesta na kojima uživam. Sada mi je još jedini šok klima. Tamo sam imao godinu dana ljeta i zaželio se godišnjih doba, ali sad je opet malo previše magle i kiše!', kaže Petar kroz smijeh.
Uspjeh za ovog samozatajnog glumca predstavlja ono što se dogodilo unutar njega samog, a ne ono što su drugi mogli vidjeti.
'Moj najveći uspjeh je predstava 'Očevi su gradili' Borisa Liješevića na kojoj sam radio prije dvije godine u svom matičnom kazalištu. Ja svoju glumu gledam prije i poslije te predstave jer se u meni dogodio taj neki 'klik'. Na Akademiji su nam govorili da je potrebno osam do devet godina da sve što smo naučili zaboravimo i da nam to postane rutina. I to se meni dogodilo u toj predstavi. Sad se naježim dok o tome pričam. Ipak, uspjeh za mene ne znači koliko je to ljudi vidjelo nego koliko je to utjecalo na mene kao glumca. Ja se svime ovime bavim zbog sebe i ako ja uživam u tome što radim veće su šanse da će uživati i moja publika. I dalje se trudim od svake uloge izvući ono najbolje i da ona postane moj novi izazov', profesionalno odgovara dečko koji zrači simpatičnošću, a za sve koji se pitaju – s Matom iz 'Kud puklo da puklo' ima više sličnosti nego što se možda čini.
'On je lik koji je tek završio Akademiju i dolazi u selo da se dokaže. To sam odmah povezao sa samim sobom jer sam i ja završio Akademiju i došao u kazalište gdje sam se želio dokazati. A kazalište može biti, baš kao i Oštrovac, puno svakakvih različitih karaktera tako da ima jako puno sličnosti. A ima i sličnosti s mojim dolaskom u Zagreb. Ja sam tu nov baš kao što je i Mate nov u Oštrovcu. Postao mi je jako drag i sretan sam što mi se dogodilo da imam lik koji je jako sličan meni i baš zato mi je sve to i izazov i zabava istovremeno', objašnjava.
Iako bi slobodno mogao dići glavu u oblake, on stoji čvrsto na zemlji i stečenu slavu shvaća kao dio posla.
'Ma nisam ti ja slavan, barem ne doživljavam to tako. To je dio mog posla. Često me ljudi mole za autogram ili fotografiju i to mi je fora. Ja sam to radio kad sam bio mali i nekako mi je to taj neki čaroban krug koji održavam - ja sam tražio autogram i sad mene traže autogram. To je lijepo jer znaš da ljudi reagiraju na tebe. Gledam na to kao dokaz mog dobrog rada. Objasnio sam si to da mi ljudi prilaze jer sam dobro odradio svoj posao i oni su to percipirali', skromno kaže.
Novinarsko nam iskustvo kaže da je neka 'paprena pitanja' bolje zakamuflirati, no kod Petra to ne pali.
'Ima li netko poseban u mome životu? Ako me želiš pitati imam li curu, ja ću ti odgovoriti da nemam i riješili smo to, jel' može?'
Može!
Nakon dubokoumnih i paprenih, uslijedilo je nekoliko kratkih pitanja.
Selo ili grad – za sada grad
Ljeto ili zima – ljeto definitivno
Facebook ili Instagram – sve više Instagram jer volim fotografiju
Kazalište ili film- svakako film
Avantura ili duga veza – duga veza
Budući da je od svoje pete skovao plan i ostvario ga do detalja, priznaje da je sada odlučio pustiti život da ga iznenadi.
'Nemam planove. Predugo sam imao planove; od Jean-Paul Belmonda, pa akademije, pa Amerika i to su sve bili planovi kojima sam robovao i stvarno nemam više živaca robovati planovima. Što život ponudi ispred mene tako ću reagirati', kaže.
Što drugo nego poželjeti mu neke nove snove koje će zasigurno bez problema ostvariti.
DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
