Legendarni pjevač Željko Bebek otkrio nam je kada je i zašto nosio štikle, kako je izgledalo njegovo djetinjstvo i tko mu je bila prva djevojka. Kako 73 godine njegova burnog života sažeti u nekoliko minuta, zna naša Julija Bačić.
Galerija
I bez radija i televizije, prije sedamdesetak godina, virusom glazbe zauvijek se zarazio Željko Bebek. Njegovi roditelji Zvonimir i Katarina, prema kojima je dao imena svojoj najmlađoj djeci, radili su kao službenici, a ljubav prema glazbi prenijela mu je majka.
"Mama je u mladosti pjevala, pjevala je u crkvenom zboru pa onda kad je rodila mene nije više pjevala tako, ali je uvijek na nekim kućnim, obiteljskim zabavama ponešto otpjevala", otkrio je Željko.
Već kao predškolac, Bebek je u rodnom Sarajevu svirao usnu harmoniku i mandolinu. U osnovnoj školi odlikaš, a u srednjoj vrlo dobar učenik, uživao je simpatije suprotnog spola, a prvu djevojku nije zaboravio ni danas.
"Zvala se Milena, u prvom gimnazije. Ali je ta veza vrlo kratko trajala obzirom da je ona odselila iz Sarajeva nakon mjeseca dana od početka škole i tako daleko od očiju, daleko od srca", prisjetio je Željko.
I tada, kao i danas, s karijerom glazbenika dolazile su obožavateljice, ali ovom Sarajliji glazba je bila ispred djevojaka.
"Ja dugo vremena nisam imao ozbiljnu djevojku, s kojom se zabavljam, s kojom izlazim van jer za nju treba vrijeme, ona ne prihvaća da ide sa mnom na probu navečer umjesto u šetnju, ne mogu ju povesti u kino jer imam svirku, mora doći na svirku, onda nerado će doći na svirku", objasnio je.
Eho 61 i Kodeksi grupe su u kojima je napravio svoje prve prave glazbene korake. S Kodeksima je nastupao i u Italiji, a da ste u to vrijeme htjeli anagažirati baš njih, zvali biste, koga drugog, nego Željka Bebeka.
"To je bilo ovako, ako nekom trebaš zbog bilo kakvog posla, kontakta, snimanja ili bilo čega onda tražiš Bebeka jer ona informacija koju ja dam jer su me tako ovlastili u bendu, ona je dobro obećanje da će biti izvršena. Tako je svaki bend imao recimo šefa, ja sam u tom trenutku bio šef benda", objasnio je.
Nakon Kodeksa, dugme. Bijelo dugme. Bebek, Brega i ostatak ekipe tih ludih sedamdesetih izgledali su, zvučali i ponašali se - drugačije. Muške štikle, šljokice, saten - postavi ovog legendarnog benda ništa nije bilo strano.
"Ja sam se jako dobro osjećao u visokim petama jer su one tvrdile da sam zaista netko drugi, ja sam stvarno bio sebi interesantan i čudan kad sam bio 15 centimetara viši nego što jesam, nekako sam i drugačije hodao kao manekenke što rade i manekeni", izjavio je Željko.
I baš kad je napustio Dugme koje ga je proslavilo, mnogi su sumnjali da je pred Bebekom uspješna samostalna karijera kakvu danas ima.
"Da sam ostao još koju godinu u grupi Bijelo Dugme tko zna bi li se sa mnom kao solistom išta više u životu desilo i kada bi zapravo moj glazbeni put prestao. Ovako moja odluka da 1984. godine odem van i ta tranzicija do 1989. godine pokazuje da je to bila ispravna odluka. Karijera govori da sam sve odluke donio ispravno jer inače bi mi kraj bio prije 5,10, 20 godina", izjavio je Željko.
Njemu se kraj ne nazire. Ostvario je svoje glazbene snove, pravu sreću pronašao u trećem braku sa suprugom Ružicom i baš zato, u 73. godini života, Bebekov zaključak je samo jedan: "Ja spadam u one ljude koji za sebe slobodno mogu reći da su sretni".
Cijeli razgovor pogledajte u prilogu IN magazina.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.
1/10 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/6 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/9 >>
Pogledaji ovu galeriju
