Kada je nekadašnji košarkaški as izrazio želju za sparingom, našoj Sanji Jurković nije preostalo ništa nego da mu udovolji. Ovaj NBA veteran danas vrijeme provodi ili u kavezu ili za klavirom, pa ne čudi da ga je i tijekom karijere pratio glas ''drugačijeg''.
Gordan Giriček stavio je rukavice i skinuo tabu teme s dnevnog reda: otvoreno je progovorio o očinstvu, tračevima, i tome - kakvu ženu traži.
Dakle, nakon NBA parketa došao je red i za kavez. Kako to? Od kuda ova ideja?
''Pa zapravo sasvim slučajno. Zapravo sam poslije karijere krenuo u teretanu. Tako sam odlučio poslije karijere baviti se malo bodybuildingom i da vidim šta tijelo moje može. I nekako sam se osjećao vizualno najjače ikada, međutim funkcionalno to nije bilo to. Bio sam krut i bio sam jako trom'', kaže.
Stoga je objeručke prihvatio poziv da se malo razgiba u društvu ponajboljih domaćih boraca, a onda mu je, kako to obično biva, ovaj sport ušao pod kožu. Da danas kreće na svoj sportski put, možda ga ne bismo gledali na parketu, nego u nekom ringu ili oktagonu.
''Mislim da borilački sport puno toga može dati. Tako da vjerojatno bi se okušao, a da li bi ostao, nitko ne zna, primamljivo je, probao bih sigurno'', kaže.
Koliko borbe zapravo ima i na parketu? Neki lakat, nešto pod rebra?
''Naravno da je borba mentalna i na parketu. I psihička, i fizička, i mentalna i svakakva. Ima, ima, ima, naravno. Ima prljavih igrača, ima prljavijih, ima manje prljavih. Tako da ja sam podijelio koji lakat namjerno, netko je meni udijelio lakat namjerno, od toga imao sam i šavove, ispod usnice, od laktova, tako da ima svakakvih dogodovština. Košarka nije mekan sport, koliko god se ljudima činilo da je mekan. Tako da sam svjestan opasnosti kad se uđe u kavez, poneki udarac se i primi, ali to je daleko od onoga da te možeš se nauditi. Ajmo reći da sam jedanput morao sam završiti na operaciji bubnjića, dobio sam udarac, stvorila mi je uška sa rukavicom, potlak je bio i pukao mi je bubnjić'', priča nam.
Je li spreman na te hrvačke uši, slomljene noseve, onako malo narušenu fizionomiju?
''Pa dobro, mislim da i muškarac ne treba biti nešto previše zgodan, nije lip, ali mora biti tip. Tako da to je neki moto, a sad da li sam spreman, pa realno nisam'', priznaje.
Baš kao što svojedobno nije bio spreman ni za trash talk, koji, osim borilačkih sportova u kojima je izuzetno popularan, nije zaobišao ni košarkaške dvorane.
''Što si, ajmo reći, pod navodnicima luđi i marketinški zanimljivi, to je bolje'', kaže.
A je li ikad onako razmišljao na taj način kroz svoju karijeru? Baš to da bude marketinški zanimljiv?
''Ne, ne, ne. I da li mi je žao, pa možda i je, ali sam taj karakter'', odgovorio nam je.
Pogledaji ovo
Kakav ga je glas pratio među igračima?
''Da sam samoživ. Da sam jednostavno individualac, drugačiji od drugih. Što se ja na neki način i ponosim. Bukovski kaže, ja sam se smijao, odnosno svi su se smijali meni jer sam bio drugačiji, a ja sam se smijao njima jer su bili svi isti. I nekako sam ja s ponosom nosio tu taj epitet drugačijega'', govori.
U svakom vrhunskom sportašu mora čučati malo inata jer kritika je, kaže, najbolji pogon.
Koji je najbolji trač koji je čuo o sebi? Najzanimljiviji, najsmješniji, kako god.
''Ono što nije izašlo u javnost, da sam gay. Haha, da! Nije izašlo u javnost, vjerojatno nema osnove, pa nitko to nije proturio javnost. Moj se kum počeo smijati, kaže, pa znam ga cijeli život, ako netko nije gay, onda to sigurno nije on, haha, tako da bi to rekao da je trač'', kaže.
S jedne strane taj trač, s druge strane, je li ga ikad pratio glas ženskaroša?
''Pa ne znam, moguće da i je! Ali ja uvijek kažem ljudima, gledajte, ja sam slobodan, kad nađem osobu koja mi odgovara, neću se sigurno zezati sa strane, ali dok sam sam i to, pa mislim… Ja u svojim godinama relativno brzo uvidim da li nešto može ići na veći nivo ili ne, to dolazi s godinama. Jednostavno se može činiti nekome da s nekim krenem mjesec, dva, ali sam pošten i kažem, jednostavno ne ghostam nego kažem - gledaj, situacija je takva, jednostavno vidim da ne mogu napraviti korak više i žao mi je, ali bolje da napravimo to sada nego kasnije. Nikada nisam išao za time da bi nekoga zavlačio ili da bi nekome obećavao nešto nekome što nije istina, to sam napravio jednom, ali iz neznanja, totalno slučajno i to mi je jako žao zbog toga'', priča nam.
Nikada, kaže, nije htio biti u ulozi pasivnog promatrača vlastitog života, pa je, uz bivšu djevojku, koja se bavila glazbom, počeo prebirati po žicama, da bi uskoro završio rock akademiju. Nakon gitare i bubnjeva, danas je na red došao i klavir.
''Bio je prijatelj kod mene i razvilo se u neki tulum, svirali smo gitaru i kaže on meni, tu bi ti u tom tvom dnevnom boravku, jer imam veliki dnevni boravak, super bi ti bio klavir kad netko dođe, da se može odsvirati, da se napravi party. I ja kažem, znaš šta, nije loša ideja. I odem ja kupiti. I sad stoji klavir tamo dva dana, pa rekoh, znam kako se stvaraju akordi, pa idem ja probati malo. I kad sam sjeo za klavir, sad mi je žao što nisam upisao klavir prvi, zaista je prekrasan instrument'', priča nam.
Pogledaji ovo
Iako je svoj privatni život nastojao držati daleko od znatiželjnih očiju javnosti, katkad je ipak punio i naslovnice.
To je isto jedna vrsta filtera. Da li je teže zbog toga naći nekoga?
''Apsolutno. Ali kažem, očito onda nije suđeno. Imao sam, na kraju dana i obitelj, i imam dijete, tako da nema žurbe, ali bi volio upoznati nekoga, da ovo što imam podijelim s nekim i da mi bude zaista lijepo. Ima, naravno, predivnih žena i osoba, nažalost, eto, nisam upoznao da je… Neki put sam ja bio više zainteresiran, a druga strana nije i obrnuto. Teško je naći osobu koja ti odgovara i zato se ja šalim da sam u rovu već 20 godina. Ali sad ne bi htio zvučati, kako se danas popularno kaže, šovinistički, ali mislim da su žene tu dosta zastranile, prvenstveno zbog tih društvenih mreža i lako dostupnih komentara, vatrica, bombica... Žene zamjenjuju pažnju za interes. Muški isto imaju svog putra na glavi, apsolutno, možda zbog te dostupnosti isto misle da mogu bolje i da mogu više'', njegovo je mišljenje.
Kako bi onda morala izgledati žena koja bi ga baš pomela s nogu?
''Vizualno mora odgovarati mojim kriterijima, meni mora biti lijepa, a nakon toga ono što bi trebalo biti basic, a to je danas teško naći, jedno poštovanje prema muškarcu i pustiti zapravo da muško bude muško. U smislu ako imamo i ona i ja dobre argumente za neke stvari o kojima razgovaramo, ipak mislim da bi žena trebala biti puno blaža i popustiti, muškarac je taj koji želi voditi i koji pomalo gubi tu ulogu u društvu u tim odnosima i tako zapravo učim i svoju kćer. Mi smo jednako važni, ali jednostavno hijerarhijski bi muškarac trebao biti svjetionik, tako ja kažem svojoj kćeri, ti si vrat, on je glava, oboje ste jednako bitni, ali kad dođe do nekih odluka, pusti ga da vodi, to znači da povjerenje muškarcu daješ. Žena kad da muškarcu povjerenje i kad on to osjeti, on će zbog nje ići glavom kroz zid'', smatra Gordan.
Je li upoznao Larinog dečka i kako ga je prihvatio?
''Jesam, jesam, ma super je dečko, jako dobar i vrijedan, ono što je meni bitno je da ne da na nju'', kaže.
Pogledaji ovo
Kakav je otac bio generalno kroz njezino odrastanje, a kakav je danas? Je li onaj strog i pravedan, popustljiv? Gdje je na toj ljestvici?
Galerija
''Ja bi rekao da sam zabavan, ali da sam isto tako pravedan i uvijek sam smatrao da roditeljstvo nije natjecanje u popularnosti, nego jednostavno neki put moraš napraviti i neke nepopularne odluke koje dijete ne shvaća u tom trenutku. Ono što je meni bilo bitno napraviti i to sam dobio, da ako ima neki problem, uvijek može pogriješiti, ali ako ima neki problem, da mi se može javiti, to mi je najbitnije'', otkrio nam je.
Cijeli razgovor pogledajate u prilogu IN magazina.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/31 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
