Glumac Zoran Pribičević već godinama uspješno balansira između kazališta, filma i televizije. Iza njega su brojne uloge, a ovih dana ponosan je i na film Utrka života koji se prikazuje na međunarodnim festivalima. U razgovoru s našim Markom Štefancem otkrio je koliko ga je očinstvo promijenilo, zašto je kompromis ključ dugog braka, ali i što je njegova velika strast izvan glume.
Kazališne daske, filmski setovi i televizijske kamere već su godinama dio svakodnevice Zorana Pribičevića. Iza njega su brojne uloge i projekti, no kaže kako se početaka svoje karijere i prvih dana pred kamerom i danas vrlo rado sjeća.
''Pamtim trenutke na setu kad smo bili, bili smo vrlo mladi i neiskusni, pa je tu bilo velikih nekakvih trema i neiskustvo je bilo, pa i to učenje teksta i to je zapravo prvi susret sa kamerom. I puno tehničkih stvari koje si ti morao pohvatati'', prisjeća se Zoran Pribičević.
Film Utrka života, u kojem Zoran glumi, trenutačno se prikazuje u New Yorku i Los Angelesu.
''To je moj drugi kratki igrani film. Pripremao sam ga nekoliko godina i radio sam na scenariju dosta intenzivno s Markom Hrenovićem, dramaturgom koji je nažalost preminuo. I inače publika ga dosta zna po nekakvim serijama poput Dnevnika Velikog Perice i tako dalje'', govori Zoran Pribičević.
No izvan posla najvažniju ulogu u njegovu životu imaju obitelj i djeca.
''Očinstvo je nešto što ne možeš zapravo znati što ti se dogodi dok ti se ne dogodi. Kod mene je to bilo tako da sam ja već kad mi se sin rodio osjetio nekakav osjećaj nevjerojatne ispunjenosti, odgovornosti, sreće i brige za to nekakvo malo bespomoćno biće koje onda raste i ti rasteš uz njega. I onda te zapravo mijenjaju, ti se mijenjaš uz njega'', govori.
Sin Dino i kći Elena su od malena okruženi glumačkim svijetom, pa ni ne čudi da i oni pokazuju interes za kazalište i film.
''Kći je malo više u glumi, ona ide na dramsku i baš to jako voli. A sin je više malo u sportu. To je tako. Pa on to kombinira, ali je isto jako dobar. Imaju, moram reći, ne znam što su moja, ali dosta su talentirani i dobro im to ide''.
Sa suprugom Alenkom je već 15 godina u braku, a priznaje, bila je to ljubav na prvi pogled.
''To se dogodio nekakav susret koji je bio spontan, bili smo mladi i zapravo smo na toj prvoj kavi se odmah zaljubili. Ona je bila onako iskrena, spontana, imali smo vrlo slične interese i odmah smo na neki način kliknuli i zaljubili se'', ispričao nam je.
Pogledaji ovo
Zoran ističe kako je za dug brak najvažniji kompromis.
''U braku su razni kompromisi. Kod mene je bilo, u početku je to bilo od najmanjih sitnica do spuštanja zahodske daske, pa do: hoćemo kod tvojih na ručak ili kod mojih na ručak. I tako, ono, obiteljski klasični problemi vezani uz kućanske poslove i sve ostalo''.
Osim glume, Zoran ima još jednu veliku strast - šah.
''Strastveni je dobra riječ, da. Pa zapravo od osnovne škole. Od malih nogu. Krenuo sam sa tatom igrati, još njega sam gledao baš dok sam bio jako, jako mali. Vidi ovo se dobro odigrao, sviđa mi se. Ovo slučajno bilo... Da, igrao sam puno uz tatu i onda sam kasnije čak i u osnovnoj školi bio na županijskom natjecanju, osvojili smo grupno, ekipno treće mjesto na županijskom. Tako da, od malena sam u šahu i baš ga volim, opušta me''.
Kakav je kad gubi?
''Strašan. Ne volim gubit. Ne volim gubit i to sam nekako prenio na djecu, pogotovo na sina. On ne podnosi. Mislim, nitko ne voli gubit. Nikad doma kad igraš čovječe, ne ljuti se i najgluplju neku igru društvenu ne voliš gubit. Ali s godinama sam bolje. Sve bolje sam, onako, podnesem'', priznaje.
Pogledaji ovo
Ako je život šahovska partija, koji je bio neki najteži potez koji je morao povući u životu?
''Znači, život se zapravo može gledati kroz šahovsku partiju. To je najzanimljivije u toj cijeloj priči. Što, recimo, u životu je, što kažu, važna početna pozicija, otvaranje. Ako si se dobro otvorio, ako si napravio dobru početnu poziciju, dobru pripremu, što sam rekao kao temelj kuće, onda stvari idu lakše'', objasnio nam je Zoran.
Galerija
Je li požalio neki potez u životu?
''Pa ne mogu reći da sam požalio potez, ne. To je isto kao u šahu. Napraviš potez i nekad možeš vratiti. Ali nekad jednostavno ne možeš vratiti taj potez. Odnosno zapravo, ako si primio figuru i stavio i pustio ju, više ne vraćaš potez. Znači, tako je i u životu. Odigrao si taj potez i sad se nosi s tim potezom. Sad uzmi ga i napravi najbolje iz te situacije.
A baš kao na šahovskoj ploči, i u životu je najvažnije iz svakog poteza izvući ono najbolje.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/7 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/12 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
