Umijeće kovanja promijenilo je svijet. Kovači su bili iznimno važni jer su proizvodili alat za obradu zemlje i oružje, ali danas taj zanat polako izumire. Slivno kod Imotskog može se pohvaliti jednom od najstarijih kovačnica, a za Antu Nogala zna cijela Dalmacija. On je sedma genaracija kovača u svojoj obitelji. Lopate, motike, potkove, brave, gradele.. Sve je to njegov ručni rad. Priču o ovom vrijednom Imoćaninu donosi Hari Kočić za IN magazin.
Nediljko je u kovačnici proveo život, ni sam ne zna, kaže, koliko je komada alata proizveo.
''Tu sam se rodio, zavolio, ostao s ocem i to je to. Za to se nije išlo u školu, praksu se stjecalo znanjem, gledanjem i voljom'', priča nam kovač Nediljko Nogalo.
Umijeće kovanja je neizostavan dio povijesti obitelji Nogalo još otkad su davne 1774. godine u Slivnom izgradili kamenu kuću.
''To je nekako bilo 1760-ih godina, kad su našli stari došli iz Hercegovine, tu je granica… Oni su se nastanili i počeli kovati'', priča nam Nediljko.
I danas se koristi istim alatom koji je koristio njegov šukundjed, a za svoj rad su dobili i priznanje predsjednika Republike, prikladnog imena, „Zlatne ruke“.
''Na primjer, ovo korito je staro 250 godina. Nakovanj isto, u njemu je 200 kila i 200 godina''.
Nikada se nije, kaže, previše premišljao. Voli svoj život i sve bi, da treba, ponovio.
''Digneš se ujutro rano, do mraka kuješ. Kad ideš na pazar, ideš na pazar, kad odeš u nabavu, odeš u nabavu… I tako iz dana u dan do Božje volje.“
''Evo ovo je najstarija obrtnica, od mog pokojnog pradida Križana, 1913. godine, što je sačuvana'', pokazuje nam.
I dok je stoljećima sudar čekića i nakovnja odzvanjao njihovom „kovačijom“, uvijek su, kao pravi obrtnici, na umu prije svega imali mušteriju.
''Pokojni otac je rekao: ''Zamisli se dite moje ako se mušterija ne vraća, znači da nije nešto uredu''.
Šegrta mu je, kaže, gotovo nemoguće pronaći jer kovanje je zanat koji traži preciznost, ali i izdržljivost.
''Sad je dobro zimi, ali ljeti temperatura dosegne 60 stupnjeva i više…''
Zato ih sve manje ima u Hrvatskoj, a u Slivnom je on ostao posljednji.
''Nogali, Marinići i Lozine… Bilo je 16 kovača, sad je ostalo sve na jednom…''.
Galerija
Iako je veći dio dana potpuno sam, često ga posjećuju djeca, ali i prijatelji i mušterije pa vrijeme prolazi. Lijep je, poručuje, ovaj kraj, samo da se ljudi vrate
''Pa nije ni vanka baš… Tuđi svijet, ne znaš šta te čeka, ovdje si u svom pa…. Vremena se mijenjaju, imamo autoput i blizu smo…''.
I zato će, nada se, jednog dana obrt preuzeti njegov sin, kako bi se nastavila tradicija koja je postala neizostavan dio gospodarske povijesti Imotske krajine, ali i cijele Hrvatske.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
