Naša zlatna olimpijka Barbara Matić gostovala je na Radio Dalmaciji pa ispričala kako su izgledale njezine zaruke, nije sve išlo po planu.
Galerija
Džudašica Barbara Matić 2024. godinu pamtit će po zlatnoj medalji s Olimpijskih igara. Kruna je to njezine karijere iako je dvostruka svjetska prvakinja, aktualna europska prvakinja, vlasnica tri titule na Grand Slam turnirima, pet zlata na Grand Prixu, a uz sve to je i dvaput bila juniorska prvakinja. U rodnom Splitu priredili su joj veliki doček ispred njezina džudaškog kluba Pujanke, nakon što ju je na Poljudu pozdravilo više od 25 tisuća ljudi. Bila je i na dočeku na Trgu bana Jelačića, pozdravio ju je i prepuni stadion u Imotskom, a pred sutrašnji finalni doček olimpijaca na Rivi u Splitu Barbara Matić gostovala je na Radio Dalmaciji.
''Moj šesti ili sedmi doček u 10 dana… Nema dana otkad sam se vratila kući da me nisu prepoznali i čestitali i tražili sliku. Na moru, u kafiću, na benzinskoj, gdje god se pojavim. Imala sam ja uspjeha i dosad, ali uvijek bi me zaustavljali ljudi koji prate džudo. Tek sad vidim kolika je razlika i koliko ljudima znače te Olimpijske igre, stvarno nešto posebno. Evo, vjeruj mi da mi je veći puls bio na dočeku na Poljudu i Imotskome nego prije borbe za zlato.''
Njezine uspjehe još više ističe činjenica da je sve što zna o džudu naučila u atomskom skloništu na Pujankama u Splitu, zbog kojeg i nosi nadimak ''atomska cura''.
''Nakon ovog uspjeha vjerujem da će biti još više djece, poglavito curica koji žele trenirati džudo. Čak mi je prijateljica koja je u drugom džudaškom klubu rekla da se već curice javljaju da bi se vratile treninzima. Mislim da će biti boom u svim klubovima, a pogotovo na mojim Pujankama, i ponosna sam na to.''
Ponosna je Barbara i na duh zajedništva koji je vladao među našim reprezentativcima u Parizu:
''Imali smo sobu za druženje gdje su se pile kave i pratili drugi mečevi. Nema dana kad nismo znali tko kad od nas nastupa. Svi smo bili zajedno, taj timski olimpijski duh bio je stvarno prisutan. U Riju sam bila premlada, u Tokiju je korona izolirala sve, ali zato je Pariz baš bio super iskustvo.''
Voditelj Gordan Vasilj upitao je Barbaru i o viralnim kartonskim krevetima na kojima su spavali natjecatelji:
''Ja demantiram tu neudobnost kreveta. Ti kartonski kreveti bili su već u Tokiju, mi smo se navikli na to. Jedino je problem veličine. Ja imam 70 kg i 170 cm i ja taman stanem. Kako su naši momci od dva metra i sto kila spavali na njima, to ne mogu zamisliti. Veći su problem bile dimenzije kreveta nego udobnost.''
Na samom početku sportaši su platili ceh višesatne svečanosti otvaranja Olimpijskih igara na kiši.
''Svi smo se prehladili, ja sam samo s blažom prehladom završila – ništa što aspirin nije riješio. Recimo, Zlatko Kumrić je dobio temperaturu nakon otvaranja jer je stvarno bilo hladno i bili smo mokri do kože. Morali smo stajati na kiši jer nismo znali kad je prijenos da mašemo ljudima. Ja bih rekla da je to dobro zamišljeno, a loše realizirano otvaranje. Sportaši nisu bili u prvom planu, mi uopće nismo vidjeli svečano otvorenje, već samo te ljude kojima smo mahali na Sieni. Bilo je bolje vama ispred TV-a nego nama sportašima na otvorenju", iskrena je zlatna olimpijka.
Barbari Matić sve ide na ruku i u privatnom životu. Iduće će godine svoju dugogodišnju vezu okruniti brakom:
''U Londonu sam se zaručila. Ja sam pokvarila prvotni plan zaruka. To je trebala biti ponoć na mostu, pod zvijezdama i vatrometom, romantika kao iz filmova. Ali ja sam morala na WC, morali smo otići s mosta i policija nam nije dala da se vratimo na most. Tako da smo upali u gužvu među more ljudi, pa je morao odgoditi svoj plan. Na koncu se jesam zaručila na mostu, ali nije možda bilo romantično kako je on zamišljao.''
Romantika joj, otkrila je, nije jača strana:
''Ne baš. Ovo je bilo putovanje gdje sam najmanje očekivala prsten. Još sam mu se rugala prije puta da mi ne mora kupovati prsten, da mi kupi radije torbicu. Tada smo bili na kavi, i poslije mi je otkrio da je htio odmah tu u kafiću izvadit prsten i pitati 'oš-neš'.''
U show "Dobro jutro, Dalmacijo" javila se i Barbarina sestra, bivša džudašica Brigita, koja je otkrila koliko je Barbara tvrdoglava – a zlatna olimpijka s tim se složila:
''Istina je. Nikad ja i Brigita nismo mogle trenirati zajedno. Ili bismo se posvađale da jedna plače, ili bismo se ludo smijale i kvarile atmosferu na treningu. Kad sam osvojila zlato, prvo sam nju nazvala na videopoziv. Napala me u suzama zašto ja ne plačem. Inače je emotivna, a sad naročito, puna je hormona, rodila je ima tri tjedna i svoju medalju posvetila sam njoj.''
1/33 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
