Jučerašnji dan ostat će zlatnim slovima upisan u povijest hrvatskog sporta. Barbara Matić Lijepoj našoj je donijela prvu medalju u džudu, i to zlatnog sjaja. Druga je to zasad hrvatska medalja na ovim Olimpijskih igrama jer nas je prije nekoliko dana razveselio i Miran Maričić svojom broncom. Kako su oboje krenuli prema svojim uspjesima, pogledajte u prilogu In magazina.
Nakon europskog i svjetskog zlata, Barbara Matić okrunila se i olimpijskim.
''Olimpijska medalja san je svakog sportaša, a meni se taj san ostvario'', rekla je.
Kako bi se ostvario, bile su potrebne godine rada i truda. Prije nekoliko godina otkrila nam je kako je počela njezina priča. Barbara se džudom počela baviti već u 1. razredu osnovne škole, a kada je morala izabrati između sporta i baleta, nije mnogo dvojila.
''Eto kao morala sam se odlučiti između to dvoje i ja sam izabrala judo jer sam bila mala debeljuca i nikako me balet nije privlačio'', kaže.
Od najmlađih dana se borila s predrasudama da je džudo opasan sport.
''Moja mama je imala isto tako neki komentar kad sam krenila: "Šta je to, šta ćeš se ići tući? Ali ajde nešto treniraj", kao bolje išta nego ništa, ali eto judo na japanskom znači "nježan put" tako da
nije toliko strašno'', priča.
U razgovoru je otkrila i kako joj je velik uzor bila Janica Kostelić.
''Ona je za neko skijanje, za koje se nikad prije nije čulo i znalo i nije bilo razvijeno u Hrvatskoj ona je dovela na takvu razinu da mi svi znamo i kako i šta i tko su najbolji i svi prate na televiziji. Uz to je napravila izuzetne rezultate nakon svih ozljeda i operacija. Tako bi ja za džudo, neki mali sport za koji nitko ne zna tako da ja možda jednog dana budem uzor djeci kao što je ona meni'', priča.
I to ostvaruje. Barbara je Hrvatskoj donijela prvu olimpijsku medalju u džudu, koja sjaji kao simbol izvrsnosti, hrabrosti i neustrašivosti, inspirirajući generacije koje dolaze da slijede svoje snove i nikada ne odustaju.
A povijest je ispisao i Miran Maričić. Bivši svjetski juniorski prvak i višestruki osvajač medalja na svjetskim i europskim prvenstvima, u Parizu se okitio broncom u finalu zračne puške na 10 metara.
''Ponosan sam na sebe što sam se izborio s ovim pritiskom, finale je bilo naporno….'', rekao je.
Do ovog uspjeha doveli su ga precizno oko i mirna ruka. Nastup su s posebnom pozornosti i emocijama pratili i njegovi roditelji te supruga.
"Izlazila sam van na hodnik, molila sam se dragom Bogu i sve je dobro ispalo", izjavila je majka Amalija Maričić.
"Da je to tako svaki dan, ne znam kako bismo to izdržali, predinfarktno stanje? da, puls 120!", priča otac Domagoj Maričić.
"Strašno sam ponosna, sretna sam zbog Mirana.", dodala je majka.
Streljaštvom se počeo baviti sa samo 11 godina. U 16 godina bavljenja ovim sportom bio je svjetski juniorski prvak, a u svojoj zbirci ima i zlato i tri bronce sa svjetskih prvenstava te dva srebra i broncu s europskih. Završio je gimnaziju u Bjelovaru te studirao na Fakultetu organizacije i informatike (FOI) u Varaždinu. A uskoro će ostvariti još jedno životno postignuće – postat će tata.
"Simbolički zvat će se Viktor kao pobjednik makar je to odlučeno prije jedno četiri mjeseca skače mi cijeli dan, osjeti on sve moje emocije, svu tu sreću on osjeti, sve se to proicira na bebu.", govori supruga Petra Maričić.
Hrvatska zasad ima dvije medalje, no gledajući naše sportaše, vjerujemo da će taj broj biti mnogo veći.