Ovo je prava štorija o momcima koji se na Ferićevom amblematskom otoku Rabu odaju seksualnim avanturama uglavnom sa raspoloženim strankinjama
Jedan od najuglednijih hrvatskih prozaika Zoran Ferić objavio je novi roman, a za naslov je iskoristio općepoznati stih Tomislava Zuppe iz megapopularne Runjićeve dalmatinske kancone „Galeb i ja“. „Na osami blizu mora“, knjiga je jakog mediteranskog timbra, prava štorija o momcima koji se na Ferićevom amblematskom otoku Rabu odaju seksualnim avanturama uglavnom sa raspoloženim strankinjama. Nije to erotski roman, ali se bavi erotikom i erotičnošću zrelog doba jugoslavenskog i hrvatskog hedonističkog socijalizma kada su partijske što se erotske tiče gotovo talibanske kočnice popustlie i kada je omladina prvu seksualnu poduku mogla dobiti od izvježbanih starijih i puno iskusnijih zapadnjakinja u čijim su zemljama javne kuće i porno filmovi bili svakodnevna pojava lišena skrupula i zabrana. Istina, seksualna se požuda mogla na jadranskim ljetovalištima upražnjavati i sa trudbenicama iz istočne Europe koje su također ljetovale na plažama od Savudrije do Prevlake.
Naravno, Ferić ni ovaj put nije napisao prozu za jednokratnu uporabu. Njegovi opisi seksa, ali i pojedinih muških likova koji na mahove vrlo grubo i sirovo lamenraju o ženama i njihovoj erotskoj
ćudi, nisu sami sebi svrha. Oni nam otkrivaju jedno novo, mračnije i destrukvnije Ferićevo lice i među njegove likove uvode i osobe koje kao da su u kantilenske morske priče došle iz predvorja pakla. Istina, neobuzdane seksualne avanture vrlo su često kod Ferića samo put, a ponekad i prečac do krajnje tragičnih ishoda u kojima roditelji na odmoru čak ostaju i bez djece, koja ih žele kazniti zbog njima neshvatljivih erotskih ponašanja u kojima se ukida stroga zadatost obiteljskih pravila i ozakonjena monogamija.
Što se jezika tiče, Ferić se opravdano pozabavio i otočkom čakavštinom, kao što je i inače s puno ljubavi i razumijevanja govorio o otočanima, posebno otočankama i to napose u prelijepoj noveli koju je nazvao „Snjegovi Kilimandžara“. A u noveli „Tuga Belgije“ očito je htio odatipočast velikom belgijskom romanopiscu Hugu Clausu. Osim brojnih likova, u roman je uveo i brojne dokumentarističke činjenice, stvoreći tako i svojevrsnu rapsku društvenu kroniku poručujući nam da mu je itekako važan društveni kontekst u kojem njegovi junaci odrastaju i postaju odrasli ljudi. Ovog je puta puno više spisateljske pažnje posvećeo i ženskim likovima koji su mu na razini sa muškima, a vrlo su često karakterno i snažniji od muškaraca što romanu daje dodatnu dinamiku i snagu.
Ipak, ako od romana „Na osami blizu mora“ očekujete paprenu i slikovitu pričicu o životu jadranskih 'galeba', dakle muškaraca koji osvajaju seksualno gladne ženskinje svih (pa i zabranjenih) uzrasta, treba reći da Ferić svoj najnoviji prozni uradak nije tako zamislio niti napisao. Ima tu galebarenja i galebova, ali Ferić o njima ne ispisuje nekakvu mačističku mitomansku apoteozu, nego ih spušta na zemlju i vrlo često prikazuje kao nemoćne žrtve iskonskih animalističkih igrica u kojima ženke vrlo često požderu narcisoidne i neoprezne muškiće. Stoga su i Ferićevi junaci tek osobe koje žive jako daleko od šlagerskih pretjerivanja i pojednostavljivanja, u vlastitim podrumima prepunim strahova i nesigurnosti. Oni nam pokazuju naličje socijalističkog turizma u kojem je seks sa tek stasalim domorocima sastavni dio nemaštovite ponude, a mlada sperma uzdignuta na pijedestal nacionalnih specijaliteta koji stare goste desetljećima vraćaju u ista pitoma mjesta idiličnih trgova, zabačenih plažica i opojnog domaćeg crnog vina.
VLM
