Posljednji put u javnosti je uhvaćena prije pet mjeseci na projekciji filma Bradleyja Coopera "Maestro", također na Manhattanu.
Ovaj put nosila je dugi tamni kaput, crne hlače i crne tenisice, no fizički je izgledala nešto lošije dok je prolazila Canal Streetom u Kineskoj četvrti.
Kathleen je svjetsku slavu stekla nakon što je 1981. godine snimila film "Tjelesna strast", a nakon njega i uspješnice "Lov na zeleni dijamant" i "Dragulj s Nila". No početkom 90-ih njezina je karijera poljuljana nakon što joj je dijagnosticiran reumatoidni artritis i nakon što su joj liječnici rekli da nikada više neće moći hodati.
Ne želeći prihvatiti tu vijest, potražila je drugo liječničko mišljenje i pronašla snagu da se nastavi baviti onime što najviše voli i ne odustane od života.
Ipak, lijekovi koje je morala uzimati učinili su svoje i njezin se izgled počeo drastično mijenjati. Danas priznaje kako joj je u to vrijeme bilo apsolutno nevažno kako izgleda i nije se time opterećivala. Razmišljala je samo o tome da mora nekako preživjeti.
Ljudi su i tada bili okrutni, optuživali su je da se odala alkoholu, što tada nije bilo točno, međutim kasnije se pod velikim pritiskom odala tom poroku kako bi ublažila bol. U svojoj autobiografiji koju je objavila 2008. godine priznala je da je počela piti jer su joj lijekovi pomutili pamet i da se s vremenom sve otelo kontroli, a 2002. godine krenula je na odvikavanje.
Kathleen se danas zalaže za borbu protiv bolesti s kojom se godinama sama bori, baš kao što i javno progovara o standardu ljepote u Hollywoodu.
"Ljutim se zbog svega i svačega, zbog nepravde u svijetu. Reumatoidni artritis javio se u mojim kasnim tridesetima, kada me Hollywood doživljavao kao jednu od najprivlačnijih dama. Najteže mi je bilo zbog toga što sam vlastito samopouzdanje gradila na fizičkom izgledu. Jer ako to nisam bila ja, tko sam bila", izjavila je.