Marko Vukes iza sebe ima više od dva desetljeća glazbene karijere, a danas, nakon velike životne borbe, nagrađene pjesme "Pamtim" i dolaska drugog djeteta, iskreno govori o putu koji ga je oblikovao, obitelji koja mu je najveća snaga i koncertu kojim želi zaokružiti jedno od najvažnijih poglavlja svog života.
Glazba je za Marka Vukesa mnogo više od poziva – ona je način života. Pjevač koji je još kao dječak znao da će stajati na pozornici danas iza sebe ima više od dva desetljeća karijere, iskustvo u grupi Joy, brojne nastupe, ali i životne izazove koji su ga oblikovali i kao umjetnika i kao čovjeka. Nakon emotivne pjesme "Pamtim", nagrađene za najbolju glazbu na festivalu Biser Jadrana, otvoreno nam je govorio o glazbi, obitelji, potresu koji mu je promijenio život, supruzi Neveni, očinstvu i velikom koncertu koji ga čeka ove jeseni.
Kada priča o glazbi, Marko Vukes ne skriva koliko je duboko povezan s njom. Kaže da je još kao sedmogodišnjak znao kojim putem želi krenuti.
"Za mene je glazba poziv. Od malih nogu, još sa sedam godina, znao sam da želim biti pjevač i imati svoj veliki bend s kojim želim nastupati na raznim mjestima. Ja glazbu živim, ljubim i radim, i to je ono što je moj poziv. Svi koji me poznaju znaju da je tako."
Prvi album snimio je kao tinejdžer, a danas na to razdoblje gleda s velikom dozom zahvalnosti.
"Uhhh, dobro pitanje. Imao sam nepunih 17 godina kada me moj otac i, nažalost danas pokojni prijatelj, Mladen Muhek odveo u studio gdje smo snimali moj prvi album. Na njemu smo radili gotovo osam mjeseci uz sjajne glazbenike. Bio sam jako mlad i nezreo, ali su uspjeli izvući iz mene za taj uzrast najbolje što su mogli. Tada sam bio jako gladan znanja i puno sam upijao. Kad pogledam unatrag, ništa ne bih mijenjao, jer i danas postoji potpuno ista želja za znanjem, usavršavanjem vokala, stvaranjem novih pjesama i nastupima."
Važno poglavlje njegove karijere bilo je i razdoblje provedeno u grupi Joy. Iako je tada dobio veliku odgovornost, kaže da mu je upravo to iskustvo pomoglo sazrijeti.
"Donijelo mi je jedan vid komfora koji dobiješ kada si u takvoj mašineriji. Kao mlad čovjek dobiješ veliku odgovornost i zadatak koji sam ja sa nepunih 20 godina jako ozbiljno prihvatio, i to dečki iz benda sigurno mogu potvrditi. A nije mi ništa oduzelo jer smatram da sam samo dobio veliko iskustvo pored tih meni jako dragih kolega. Kada si mlad, srljaš i želiš dati 150 posto, a dečki iz benda su me dosta usmjeravali da ne pregorim od želje da pokažem sve svoje vokalne sposobnosti. Kako bi rekla moja mama: 'Sine, previše Vegete ne valja ni u juhi.' Tako je i s vokalom – ne treba pretjerivati u pjevanju."
Odlazak iz benda nije doživio kao prekid prijateljstava, već kao važnu životnu prekretnicu.
"Ne bih rekao da je bila najteža jer sam s dečkima i danas u jako lijepom kontaktu i tu sam za njih kao i oni za mene. Ipak smo zajedno ispisali jedan dio života koji će ostati jako lijepo razdoblje iza nas i ljudi to tako pamte. Ali jedna od ključnih životnih odluka svakako jest."
Posljednjih mjeseci mnogo se govori o njegovoj pjesmi "Pamtim", koja je publici posebno prirasla srcu. Vukes priznaje da ju je pisao iz vlastitog iskustva.
"Kada sam pisao pjesmu, htio sam sve staviti na papir, ali vjerujte da je jako teško bilo što izdvojiti jer se radi o zaista istinitoj priči i mojoj osobnoj priči, odnosno o tome kako ja vidim taj naš put i sve što smo proživjeli. Ako bih baš morao izdvojiti stihove, onda bi to bilo: 'A nebo je imalo drugi plan, tvoj osmijeh mene krasi svaki novi dan. I dok sunce sja, voljet ću te ja, da od svijeta tebe čuvam, ako treba i život dam.'"
Posebno ga je razveselilo što je upravo za tu pjesmu osvojio nagradu za najbolju glazbu na festivalu Biser Jadrana.
"To zaista nisam očekivao ni u najvećim snovima da bi se moglo dogoditi. Ali opet, neću vas lagati da nisam priželjkivao neku nagradu jer sam znao da pjesma nosi jako osobnu poruku u kojoj se mogu pronaći mnogi ljudi. Puno mi znači jer za mene, malog autora iz Hrvatskog zagorja, da budem proglašen najboljim među najboljima u cijeloj regiji kao autor glazbe, vjerujte, ne može se usporediti ni s jednom nagradom koju sam do sada dobio. Čak se usudim reći da sam možda jedan od rijetkih Zagoraca, a pogotovo kajkavaca, koji je nakon velikog Drage Britvića osvojio srce regije i dobio takvo priznanje. Za mene ova nagrada znači jako puno i, daj Bože, da budem poticaj mojim pretalentiranim Zagorcima i kajkavcima da se prijavljuju na festivale i izvan Lijepe Naše."
Iako publika često pretpostavlja da autori najbolje stvaraju kada prolaze kroz teške trenutke, Vukes kaže da kod njega nema pravila.
"Ja ne pišem često, pišem po nadahnuću. Pišem samo u trenucima kada to osjetim i uvijek pišem iz ugla čovjeka koji nešto osjeća. Nikada ne idem umom, nego srcem i dušom. Tako se zna dogoditi da nastanu dvije spore, teške balade, a onda neka potpuno brza i jaka pjesma. Nema tu pravila. Inspiracija dolazi sama od sebe, a na meni je samo da je prepoznam i pretočim u glazbu."
Kad nije na pozornici ili u studiju, vrijeme najradije provodi sa suprugom Nevenom i djecom.
"Ja sam u glazbi stalno, tako da rijetko kada odmaram. Ali kada nema obaveza oko studija, nastupa ili televizijskih snimanja, najčešće provodim vrijeme sa svojom Nevenom i djecom radeći nešto oko kuće ili oko scenografije za kazalište koje vodi moja Nevena, Teatar Vende tam. Nevena crta, ja gradim, a Teodor već polako pomaže, što nam je velika radost, dok se Sofija za sada samo smješka iz kolica."
Život daleko od gradske vreve nikada nije poželio zamijeniti.
"Mir je tamo gdje je ljubav. Ja tu ljubav prema svom mjestu nikada nisam mogao ostaviti. Mi imamo kuću na kraju sela i sve oko nas su šuma i velika livada. Možda će zazvučati malo lokalpatriotski, ali svoj Globočec, malo selo pokraj Marije Bistrice, doživljavam kao utočište. Tamo me svi znaju kao malog Marka s kojim su igrali nogomet, išli u školu, imali prve bendove i pomagali jedni drugima kada je trebalo. Kada živiš u takvoj sredini, naravno da ti je ugodno, pogotovo kada i tvoja supruga prihvati povratak na tvoje rodno mjesto."
Jedno od najtežih razdoblja u životu njegove obitelji bio je potres 2020. u kojem su ostali bez doma. Danas na to iskustvo gleda potpuno drukčijim očima.
"To su bili stvarno teški trenuci, ne samo za nas nego i za sve ljude koji su doživjeli istu sudbinu. Mi smo to teško prihvatili, ali smo ipak htjeli pokazati nadu svima kroz naše uspone i padove, kroz YouTube emisiju 'Naš novi početak', da nije sve tako crno. Najbitnije je da je čovjek živ i zdrav i da ima s kim graditi odnos i kuću. Tu je bila Nevena, zbog koje sam sve krenuo ispočetka. Bog mi je dao snagu da sve ponovno sagradimo i zahvaljujem mu na tome svakoga dana. U tom trenutku nismo imali ništa, a imali smo sve – ljubav, zahvalnost i poniznost. Potres me jako promijenio i vratio na ono što je u životu zaista važno."
Pogledaji ovo
Zbog gradnje novog doma glazbena karijera nakratko je pala u drugi plan.
"Ja sam to prihvatio kao pauzu za skupljanje emocija i jednu novu životnu borbu. Bilo mi je teško u jednom razdoblju, ali sama pjesma 'Pamtim' nastala je tek nekoliko tjedana nakon što smo se uselili u novu kuću, tako da upravo ona govori o tom periodu. Radio sam u glazbi cijelo vrijeme i nastupi nisu stali, ali stvaranje novih pjesama ipak je bilo malo na pauzi jer je prioritet bio sagraditi kuću i osigurati dom svojoj obitelji."
Veliku podršku ima u supruzi Neveni, s kojom dijeli i privatni i kreativni život.
"Bogu hvala ako je tako. Trudimo se biti transparentni i odani u svemu što radimo, bilo da je riječ o kazalištu, mojoj glazbi, bendu ili nastupima. Najvažnije nam je da budemo iskreni jedno prema drugome, da se međusobno podržavamo i da sve što radimo bude fer i korektno."
Dodaje kako mu je upravo ona često najveći oslonac, ali i najiskreniji kritičar.
"Jako puno mi pomaže i sudjeluje u mnogim stvarima, od spotova do pisanja tekstova. Gluma i glazba su zapravo vrlo slične jer u obje umjetnosti treba prenijeti emociju na ljude. Nevena mi je velika podrška, ali i veliki kritičar. Puno mi pomaže oko tekstova jer sam ja više okrenut stvaranju glazbe, dok tekstove pišem nešto rjeđe."
Na pitanje kako čuvaju brak od stresa koji često prati estradni život, odgovara jednostavno.
"Prije svega razgovorom. Mislim da je komunikacija temelj svakog zdravog odnosa. Naravno da postoje izazovi i trenuci kada nije lako, ali uvijek nastojimo pronaći vrijeme jedno za drugo. Najvažnije je da nikada ne zaboravimo zašto smo krenuli zajedno kroz život i da jedno drugome budemo podrška u svim situacijama."
Nedavno je postao otac po drugi put, a dolazak kćerkice Sofije opisuje kao jedno od najljepših iskustava u životu.
"To je prekrasan osjećaj, pun emocija i nešto neopisivo, pogotovo kada takav blagoslov primite u svoje ruke. Prvi put sam bio na porodu i vjerujte mi da je to jedno od najljepših iskustava koje sam mogao doživjeti kao podrška svojoj voljenoj supruzi koja mi je podarila i sunce i svjetlo života. Emocije sam jako teško sabrao jer kada vidite kako na svijet dolazi novi život, postane vam potpuno jasno da sada morate biti još odgovorniji nego prije."
Pogledaji ovo
Posebno ga veseli odnos sina Teodora prema mlađoj sestri.
"Teodor ne prestaje grliti i ljubiti malu Sofiju i jedva čeka dan kada će se moći igrati zajedno. Mislim da je vrlo ozbiljno shvatio svoju ulogu starijeg brata, a meni je kao ocu najvažnije vidjeti koliko je zaštitnički nastrojen prema svojoj sestri i koliko je voli."
Ostatak ljeta rezerviran je za posao, ali i obiteljske trenutke.
"Ostatak ljeta provest ćemo uglavnom u krugu obitelji jer smo oboje jako zauzeti poslom. Nevena priprema nove kazališne projekte, a mene očekuje dosta nastupa i glazbenih obaveza. Kad god uspijemo pronaći slobodan trenutak, volimo ga provesti zajedno s djecom. Nije nam toliko važno gdje smo, koliko da smo zajedno."
Pred njim je i jedan od najvećih izazova dosadašnje karijere – samostalni koncert u Tvornici kulture, ali i niz novih pjesama koje uskoro stižu.
"Planova, Bogu hvala, ima puno. Trenutno mi je najveći fokus na promociji pjesme 'Pamtim' i nastupima koji slijede. Nastupam stalno po gradovima, na privatnim eventima, svadbenim svečanostima i raznim manifestacijama, ali najveći izazov tek me čeka, a to je moj samostalni koncert 25. studenoga u Tvornici kulture. To je jedan od onih trenutaka o kojima sanjate godinama i koji za mene imaju posebno značenje. Tamo će svi moći čuti moje pjesme onako kako ih ja osjećam i doživljavam te osjetiti poruke koje one nose. Naravno, uz mene će biti i meni jako dragi kolege kao gosti, a publika će moći čuti i pjesme nekih od mojih omiljenih izvođača koji su obilježili moj glazbeni put. Vjerujem da će to biti večer puna emocija, dobre glazbe i zajedništva, a ja jedva čekam podijeliti taj trenutak sa svima koji će biti dio tog koncerta. Naravno da razmišljam o novim pjesmama, a dugoročno i o novom albumu. Uvijek stvaram, uvijek zapisujem ideje i vjerujem da će publika uskoro čuti još puno nove glazbe. Upravo završavamo nekoliko divnih novih pjesama sa sjajnim suradnicima. Među autorima su Miro Buljan, Dragiša Baša i Antonio Šola, a cijeli projekt podržavaju Hit Records i Miroslav Rus. Najvažnije mi je da sve što radim bude iskreno i od srca, jer jedino tako glazba može pronaći put do ljudi."
1/18 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/21 >>
Pogledaji ovu galeriju
