Bernarda Brunović silno želi predstavljati Hrvatsku na Eurosongu, a na ovogodišnjoj Dori predstavit će se s pjesmom "Here for love".
Galerija
Pjevačica Bernarda Bunović ove će godine treći put oušati svou sreću na Dori i pokušati izboriti odlazak na Eurosong.
"Svaki kandidat se nada pobjedi, pa tako i ja. Ali još važnije od pobjede je ostvariti ciljeve koje sam si zadala; da dam sve od sebe, i to u malo drugačijem obliku od prošlogodišnjeg, da se svi lijepo zabavimo i da uljepšamo ovu večer i svim gledateljima i slušateljima. Ako mi se slučajno posreći da idem na Eurosong, biti će mi vrlo drago", kazala je Bernarda za DNEVNIK.HR.
Prvi put je na Dori nastupala 2019. godine s pjesmom "I Believe in True Love", a prošle se godine predstavila s pjesmom "Colors", za koju su mnogi vjerovali da će biti pobjednička.
Njezina se obitelj čak javno oglasila oko nepravde koju je Bernarda doživjela na natjecanju tvrdeći da je blokiran broj na koji se moglo glasovati za nju, a u tome su dobili i veliku podršku javnosti i nekih glazbenika.
"Silno sam vjerovala u naš projekt prošle godine, ali imala sam istovremeno nekakvi predosjećaj već na putu za Hrvatsku na pripreme, da ipak neću pobijediti, ni sama ne znam kako, ni zašto sam tako osjećala, na kraju je tako i bilo. Bit ću iskrena, bila sam tužna da s ovako dobrom pjesmom nisam uspjela na Eurosong, ali s druge strane sam nekako čvrsto vjerovala, da se u tom trenutku sve baš tako moralo dogoditi, uglavnom sam puno toga naučila od sebe kao glazbenica i cjelokupna osoba. Neizmjerno sam zahvalna svima koji su me na neki način podržavali, i na javnoj potpori, sviju, čak i od Tonyja, i Nine, koji su mi na Dori ipak bili jaki konkurenti. To mi je u tim trenucima jako puno značilo, i pokazalo da u ovoj nepredvidivoj glazbenoj industriji ima dobroga, ima još trenutaka u kojima smo jedni za druge, a ne jedni protiv drugih, da bi to barem bilo svugdje u svako vrijeme. Zato još jednom, najljepša hvala svima od srca. Jedino što mogu je dalje raditi na sebi, i biti svjesna toga da će biti u životu i uspjeha i neuspjeha", poručila je Bernarda.
Prokomentirala nam je i prošlogodišnju pobjednicu Albinu i njezin uspjeh na Eurosongu, a o kolegici ima samo najljepše za reći.
"Meni je bilo vrlo drago nakon Dore sresti Albinu licem u lice, i njoj čestitati. Ona je jako simpatična cura koja je uložila puno truda u prošlogodišnji nastup, i poslije u nastup na Eurosongu, ako dalje nastavi tako marljivo raditi, sigurna sam da će naći svoje trajno mjesto pod glazbenim nebom. Na Eurosongu je zasigurno dala sve od sebe, i jako mi je žao što nije ušla u finale, zaslužila bi to, usprkos jake konkurencije", govori pjevačica.
Ove će se godine predstaviti s još jednom pjesmom na engleskom jeziku.
"Pjesma se zove 'Here for love'. Skladala sam glazbu i napisala riječi zajedno sa švedskim producentom Andreasom Björkmanom i njegovim timom. Inspiracija mi je počela s jednom skroz sirovom demo snimkom koju su mi poslali prošle jeseni. Pjesmu smo u biti htjeli izdati pred kraj zime, ali smo se onda ipak spontano odlučili da pokušamo s njom na Doru. Nadam se da će se svima svidjeti kad ju izvedem live. Meni osobno je puno lakše i komunicirati i pjevati, izražavati svoje osjećaje na engleskom, da bih uspjela izvesti to na hrvatskom, treba se roditi za to prava pjesma, i na žalost, u tom slučaju, nije ništa nastalo u čemu bih se mogla u potpunosti naći", iskrena je Bernarda.
Osim na Dorin, natjecala se i na švicarskom izboru za pjesmu Eurovizije gdje je 2010. završili na drugom mjestu.
"Bilo je to jako lijepo iskustvo, i uvijek će i ostati u dobrom sjećanju, posebno me je oduševila velika podrška Hrvata u Švicarskoj. Pokušala sam još jednom za Švicarsku sa svojom pjesmom 'Colors', nije uspjelo, pa sam završila na Dori", prisjetila se.
Bernarda je ostvarili i druge inozemne uspjehe, no to nije ono na što je najponosnija.
"Nisam toliko ponosna na ovaj ili onaj nastup, već puno više činjenicu da se mogu usavršavati na pripremama za bilo koji nastup bilo gdje", ističe.
A što misli o nadimku hrvatska Adele?
"Već su me i uspoređivali s Whitney Houston, Mariah Carey, Arethom Franklin i drugima. Ima tu dvije strane kako se pokušavam nositi s takvim usporedbama. Po jednoj strani, usporedbe s tako poznatim i talentiranim glasovima itekako mi gode na neki način. Isprva mi je sve to bilo prilično nevjerojatno, čudila sam se samoj sebi i pitala se, zar sam zbilja toliko dobra?! Naravno da osjećam veliku odgovornost kad me smjeste u takav vrh glazbene scene, ipak su te poznate soul, R&B, pop i Gospel pjevačice toliko nadarene, da se na njihove pjesme doslovce naježim od strahopoštovanja, ali komplimenti su mi prije svega ohrabrenje i dodatan poticaj da radim na sebi, usavršavam se i budem što bolja u svemu što radim. No s druge strane, i to mi sve više bude svjesno, shvaćam da, čak i ako bih sad mogla na nekom coveru 'skinuti' interpretaciju, na primjer Janis Joplin, onda bi i najbolji cover ispao samo kao kopija. Sve poznate pjevačice koje već postoje, one su original za sebe i ne može ih se sto posto kopirati, a ja ne želim biti kopija, nego original za sebe, nešto drugo sastavljeno od svojih glazbenih utjecaja i inspiracija", objašnjava pjevačica. S druge strane, kaže kako ima toliko puno glazbenih uzora da ih ne bi mogla nabrojati do Dore, no ipak neke izdvaja.
"Toliko ih imam, ne volim se ograničavati na par pjevača koji su mi u tom datom momentu posebno inspirativni, ali mogu istaknuti da što se tiče žanrova kao soul, funk, blues, jazz, Gospel, country, Rock n Roll, R&B i slično, tu se uvijek odlično osjećam. Mogu barem navesti nekoliko primjera; Ray Charles i Donny Hathaway me inspiriraju da intenzivnije učim svirati klavir i otkrivam svoje 'dublje lage' u glasu, Prince me inspirira da dalje nastavim učiti svirati gitaru, ljudi poput Leonarda Cohena me inspiriraju što se tiče pisanja tekstova, u zadnje vrijeme dosta vježbam svoje vokalne sposobnosti s pjesmama od fenomenalnih vokalistica kao što su Jazmine Sullivan, Kim Burrell, Beyoncée, Jessie J,Lalah Hathaway , i učim što sve još mogu usavršiti ukoliko je to moguće, a što ima novoga da mogu istražiti" , priča Bernarda koja živi i diše glazbu još od malih nogu.
"Kako sam odrastala, tako se i sve više razvijala ljubav prema njoj, tako sam polako počela pjevati na raznim manjim i većim nastupima, pisati i skladati, učiti svirati, još dan danas se usavršavam. Svaki dan primjećujem da bih trebala još više raditi na sebi, ili drugačije rečeno, još bolje", govori skromno.
Bernarda uz sve to još i studira.
"Jednostavno se pokušavam svaki dan organizirati kako najbolje mogu, da sve stignem, a da još uvijek imam nešto slobodnog vremena", kaže.
Osim što je talentirana, zrači pozitivom i pravi je uzor drugim ljudima koji se bore s teškoćama, poput njezine slabovidnosti, koju ona ni ne doživljava kao neku prepreku, iako se često kroz život susretala s predrasudama.
"Doživjela sam svašta, no nije potrebno gubiti vrijeme na detalje. Budimo realni, život je ovako ili onako pun prepreka. Nešto najvažnije što sam naučila, kako se sa svim tim nositi je, da treba motivacija, upornost, ambicioznost, vjera u svoje ciljeve i snove. Jednostavno nisam htjela zadovoljiti se s manjim ili s lošijim, a samosažaljenje, ili igra na neku kartu sažaljenja, ma ne treba mi to. Život jest borba, i trnoviti put, ali kad se gleda na pobjedu ili ostvareni san, isplati se proći kroz sve i svašta za to. Još dan danas se susrećem sa svakojakim predrasudama, i valja naučiti s tim živjeti kako već treba u datoj situaciji. Jedino što mogu je nastojati tome da svojim životom pokušavam i radi sebe i radih drugih koji su u istoj situaciji kao ja, dati svijetu do znanja, da predrasude i neki stereotipi nas samo ograničavaju. Neki hendikep što se tiče vida nije sada tako strašna stvar da ne bismo mogli živjeti s njim. Ljudi koji to imaju nisu automatski ili glupi ili ludi, ili nepokretni ili bilo što. Čujem neki komentar kao: 'O, baš to i to dobro radiš za to što si slijepa...', mislim si; ok, zar se dakle od takvih osoba ne može očekivati više ili bolje - ako je nešto samo 'dobro za prolaz' onda i dalje nije 'odlično, bez razlike ima li netko neki hendikep ili ne. Na primjer, Stevie Wonder ili Ray Charles - i jedan i drugi slijepi, ali samo treba pročitati koliko su toga oni uspjeli, ne zbog njihove sljepoće ili bilo čega, nego zbog toga što su glazbeno toliko genijalni, i njihova nadarenost nadilazi to cijelo more onih oholih i umišljenih likova koji se prave kao da su netko i nešto, a zapravo bi njih trebalo najviše žaliti zbog njihove nutarnje sljepoće. Moj bi savjet bio svima koji na bilo koji način osjećaju opterećenje zbog njihovog hendikepa: 'Ne dajte se, ljudi! Da, možda vam i je tako teško, toliko strašno da jedva podnosite sebe, ali znajte, to je sve, nije još ono najgore, nije kraj svijeta, još uvijek ste na životu, zato ne odustajte od njega, ne odustajte od sebe. Ima prilika i ljudi koji će vam biti i podrška i ohrabrenje, ali treba ih tražiti i pronaći. Ne obazirite se na one koji vam samo žele isprati mozak svojim zlim lažima da bi vas trebalo žaliti, da ništa ne možete i ne vrijedite, oni su vlastitim izborom jadni i bijedni, ne vi! Upoznajte i prihvatite sebe. Upoznajte to sto vas veseli, i izborite sebi ispunjen život", poručuje.
Bernardu ćemo treći put na Dori gledati 19. veljače, a poznata su i imena svih ostalih izvođača.
1/1 >>
Pogledaji ovu galeriju
+0
1/3 >>
Pogledaji ovu galeriju
