Dila je veličanstvena priča o nemogućoj ljubavi Dile i Rize, koji se bore između ljubavi i razuma. Priča je to o istinskoj ljubavi i o tome može li ona pobijediti i najgoru istinu.
Pogledaj i ovo
Kako bi pobjegao od svoje boli i od sebe samog, Riza odlazi u kolibu. Mora si nečime okupirati misli. Izrađuje stolove i stolice, sav je u prašini i piljevini.
Junakinja koja nikog neće ostaviti ravnodušnim!
Jednog dana začuje u blizini konja u galopu i mladi ženski glas koji pokušava zaustaviti konja. Pojuri za konjem i dođe pred njih prečacem. Uhvati uzde i smiri konja. Žena na konju mu ljubazno zahvali. Vidjevši to lice, Riza se izbezumi, srce mu krene brzo lupati. Kao da je začaran. Ostao je posve skamenjen. Žena na konju bila je Dila.
'Zmija… Prestrašio se zmije. Nisam ga mogla zaustaviti.' Riza i dalje nije mogao izustiti ni riječi. Lagano se osmjehnuo mazeći konja. Potom je pružio djevojci ruku. 'Sigurno ste se jako prestrašili. Izvolite, popijte vode, moja koliba je ondje.'
Dila je gledala tog neobičnog muškarca prekrivenog prašinom i piljevinom od glave do pete. Osjećala se nekako čudno. Čovjek se smješkao, imao je blago lice. Osjećala je da joj taj čovjek ne bi učinio ništa loše. Postalo joj je toplo oko srca. Osim toga, imala je potrebu s nekime razgovarati. Pružila je Rizi ruku. Spustila se s konja poput princeze iz bajke. Riza ju je uhvatio za struk, osjetili su jedno drugome dah. Krenuli su prema kolibi.
Riza se osjećao kao da sanja. Bog je vidio njegove patnje i poslao mu anđela. U njemu se probudila nada. Beskrajna nada… Sve do trenutka dok se Dila nije predstavila. Njezino ga je ime pogodilo poput metka. U glavi mu se pojaviše Ihsanove oči, a noćne more ponovno oživješe. U grlu je imao knedlu. Ne može reći Dili da je on Riza, čovjek koji joj je ubio muža. Predstavlja joj se kao tesar Javuz, jadničak bez igdje ikoga.
Rizina ljubav raste iz dana u dan. Svaki put kad Dila bude uznemirena, uzima konja i odlazi jahati te navraća u kolibu na čašu hladnog ajrana. Čavrljaju o svemu i svačemu. O drveću i pticama. To je ionako ono što Dili treba. Razgovarati, jadikovati ne bi li si izbila neke stvari iz glave. Riza je sluša, prepušta se njezinu glasu. No zna da će jednoga dana razgovor doći do Ihsana. Vidi bol u Dilinim očima koja bukti poput plamena. Na kraju, jednoga dana tu svoju bol pretoči u riječi:
'Kad nađem čovjeka koji mi je ubio muža… Ubit ću ga!'
'Bez ijednog pitanja. Možda…'
'Što možda? Ta životinja od Rize ne zaslužuje živjeti. Nema se tu što pitati!'
Dila je bila tako oštra. Riza svaki put osjeća takvu bol, kao da negdje krvari. Često joj želi priznati i spasiti se tog tereta. Što bude da bude, umrijet ću od njezine ruke. No nije smrt ta koja mu najteže pada. Teže mu je podnijeti da bude odvojen od nje. Umrijeti znači više je nikada ne vidjeti. Na sve je spreman, može i u paklu gorjeti, ali bez Dile više ne može.
I Dila proživljava osjećaje koje si ne može priznati. Godi joj provoditi vrijeme s tim tesarom za kojeg misli da se zove Javuza. Toplina njegovih očiju grije je iznutra.
Može li njihova ljubav podnijeti istinu – saznajte od ponedjeljka do petka na Novoj TV.
DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
