Japanski koncept wabi-sabi pomaže nam da vidimo ljepotu u nesavršenom, cijenimo jednostavnost i prihvatimo prolaznost svega.
Ne čudi što su se pojavile „lažne vijesti“. Ono što je neobično jest što im je trebalo toliko vremena.
Društvene mreže, tj. nerealni prikazi života na njima, utabale su puteve te sada više ni sami ne znamo što je stvarno. Ali znamo čemu težimo – savršenstvu. Ipak, kad-tad postane jasno da život nije Photoshop te filteri ne funkcioniraju. Ne vjerujete li već u to, slobodno ostavite članak pa se vratite nakon kratkog eksperimenta. Objavite neku fotografiju na kojoj niste ispali idealno te zavirite u sebe. Kako se osjećate? Eto.
Iako smo više-manje svjesni da ne možemo postići ideal u svemu, to saznanje poput sjene prate tjeskoba i krivnja što ne uspijevamo dostići standarde koje smo si, vanjskim utjecajem, postavili. I što sad, kako živjeti kad znamo da je savršenstvo nedostižno? Odgovor je vrlo jednostavan, iako težak za provesti u djelo. Prema sebi i svijetu se treba odnositi tako da prihvatimo i ono što nije „vrh vrhova“. Time, tom našom odlukom, sve se mijenja kao nekim alkemijskom procesom.
Japanci znaju ponešto o tome, a upravo je objavljena knjiga misterioznog naziva „Wabi-sabi“. Japanski koncept wabi-sabi pomaže nam da vidimo ljepotu u nesavršenom, cijenimo jednostavnost i prihvatimo prolaznost svega. Iako korijene ima u zenu i ceremoniji čaja, univerzalna mudrost wabi-sabija danas može postati antidot za naš hektični, konzumeristički svijet: potiče nas da usporimo, ponovno se povežemo s prirodom i budemo nježni prema sebi.
Od usklađivanja s ritmovima godišnjih doba, do uređenja toplog doma, od redefiniranja neuspjeha do dostojanstvenog starenja, wabi-sabi nam pomaže da sve pojednostavnimo i usredotočimo se na ono što je zaista važno. Beth Kempton, nagrađivana autorica i japanologinja daje nam jedinstveni uvid u drevnu japansku mudrost, vodeći nas u potragu za novim načinima suočavanja sa životnim izazovima i smislom koji nadilazi materijalno.
Ova nam knjiga usmjerava pozornost na ono što bismo i sami znali samo da malo zastanemo. Naime, ljepota se nalazi u pokojem ožiljku jer trag koji protok vremena ostavlja na svemu čini čak i najbeznačajniji predmet jedinstvenim. A kako je tek s ljudima koji imaju dušu na kojoj tragovi ostaju skriveni ali itekako postojani. Vrlo zanimljiv naslov koji nas nježno vraća u stvarnost.
