Prije trideset godina tek se upoznavala sa životom u učeničkom domu. Danas je u istom domu ravnateljica, ali i osoba koja nesebično pomaže drugima. Josipa Galić svoj poziv pretvorila je u misiju — odgajati, pomagati i širiti dobrotu. To sada čini i za obitelj, kojoj je prije nekoliko mjeseci vatra progutala kuću. Dijana Kardum.
Prije 30 godina, kao 14-godišnjakinja, Josipa Galić ovim je hodnicima prvi put prolazila kao učenica. Danas, tri desetljeća kasnije, ponovno korača istim tim hodnicima – no sada kao odgajateljica, a već petu godinu – i ravnateljica doma.
''To pričam i učenicama i kolegama, kad sam došla kao učenica onda sam mislila da moja odgajateljica ima najbolji posao na svijetu, kao ne radi ona baš puno. Onako dođe, posjeti nas u sobi. Onda sam vrlo brzo ušla u te cipele i vidjela sam da to nije baš tako, da tu ima puno odgovornosti'', priča Josipa Galić.
Odgovornosti, ali i brige, potpore, topline. I mnogo slušanja i razumijevanja.
''Posao odgajatelja je zanimljiv, raznovrsan, nikad ni jedan dan nije isti. Odgajatelji imaju svoja zaduženja, imaju svoje odgojne skupine kao razred u školi, provode svoje planove i programe koje planiraju kao i u školama'', priča Josipa te dodaje.
''Mislim da ima svega i traženja ispričnica i onoga kad imaju mogućnost, znate kako djeca minglaju između tate i mame. Pa ono tata će nešto pustit, mama neće. Onda tako djeca znaju i ovdje minglati između doma i svojeg pravog doma obiteljskog. Ono nešto će reći odgajatelju, nešto će reći doma, tako da je to neki njihov benefit živjeti u domu''.
A upravo život u učeničkom domu nauči samostalnosti, odgovornosti, ali i empatiji. Josipa je velik dio svojeg života posvetila pomaganju drugima – volontirala je u Hrvatskoj i Africi, pokretala humanitarne akcije, a u svemu su joj se često pridruživale i učenice.
''Ne samo ja, nego svi djelatnici da će i oni to slijediti. Tako su se učenice godinama uključivale u humanitarne akcije za Afriku. Evo danas se uključuju za beskućnike tu u Zagrebu kuhaju u pučkim kuhinjama, odlaze na odjele u bolnicegdje čitaju djeci na onkološkim odjelima, priče i provode neko vrijeme s njima''.
Galerija
No jednog dana došao je poziv za pomoć baš bivšoj učenici.
''Prošle godine pred Božić evo primila sam vijest da je baš moja učenica kojoj sam ja bila odgajateljica, da je njima preko noći izgorila obiteljska kuća. Kažem, nije to bilo nekako veliko zdanje, ali nažalost požar ih je zadesio tijekom noći''.
I tako je tročlana obitelj u samo nekoliko sati brzo ostala bez svega, njihova obiteljska kuća, sjećanja, sigurnost... Sve je nestalo.
''Čula sam, nešto me guši, ne mogu disat, pa čuješ neke zvukove koji nisu svakidašnji. Ustala sam iz kreveta i vidjela da gori kuhinja, odnosno perilice za suđe. Tu sam pokušala ja nekako to gasiti, ali shvatila sam da to ne mogu. Tada sam zvala kćer, jer je ona bila sa mnom u kući da izađe van, da istrči, i tada je zvala vatrogasce'', ispričala je Jasenka Miloš.
A kao da to nije bilo dovoljno – prije toga izgubili su supruga i oca.
''Na početku kad ti vidiš joj odu slike od pokojnog muža ode ti ovo, ode ono, a onda kad ti sjetniš, kad ti vidiš da je tebi ostala Biblija u toj vatri, znači Biblija i knjiga Svetog Josipa, da je to ostalo malo nagoreno, ali je za molitvu i dalje. Sve ostalo se budu, fotografije napravile, Uspomenu mi nosimo tu. U srcu to nam ostaje uspomena, šta smo mi u toj kući živjeli i kako. I prolazili i dočekivali ljude, goste i ljubavi i svašta. E, a ove stvari, ne, ne, ne'', rekla je Jasenka.
Na početku su im pomagali prijatelji i rodbina, no u svoj dom nisu se mogli vratiti. Trebalo je početi ispočetka. Nije im bilo lako tražiti pomoć, sami više nisu mogli, ali uz dobrotu i potporu brojnih ljudi – njihova nova kuća danas polako raste.
''Lijep je osjećaj, kad vidiš da ti to raste, svaki dan vidiš nešto novo na kući, pa dođu djeca pa sretni, vidiš kako su sretni'', govori Jasenka.
''Napreduje hvala Bogu i prije svega želim reći hvala svakom onome tko je platio cent ali je imao neku dobru namjeru. Kao što vidite upravo su stavljeni otvori i vrata, unutra se nalazi stiropor za izolaciju i stavljanje i postavljanje fasade. Treba još za završetak kuće nekoliko tisuća eura'', pokazuje Jasenka.
Iako obitelj daje sve od sebe, a dobri ljudi ne prestaju pomagati, cilj još nije do kraja ostvaren. No vjera, upornost i zajedništvo guraju ih naprijed. A akcija pod nazivom Za novi početak još je otvorena.
''Mogu zapratiti mene na Facebooku, na Instagramu gdje je Facebook stranica Mrvica ljubavi gdje se nalaze moje humanitarne akcije, gdje se nalazi i IBAN humanitarnog računa za posebne namjene'', rekla je Josipa.
Afrička filozofija kaže - Ja sam što jesam jer smo mi što jesmo. Kad pomogneš drugomu da ponovno stane na noge, ne gradiš samo njegov dom – već i svoj. Dom od dobrote, razumijevanja i topline.
I možda upravo u tim malim gestama – u svakoj mrvici ljubavi – leži ono što nas sve čini ljudima.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
