Bio je sasvim običan dječak. Volio je računala i videoigre, no Carlo Acutis od rođenja je bio i pomalo poseban. Još kao dijete pomagao je beskućnicima, a velika je bila i njegova ljubav prema Isusu Kristu. Uskoro će ovaj mladić, koji je 2006. preminuo sa samo 15 godina, biti proglašen svetim. Kakav je bio njegov život, donosi naša Dijana Kardum.
Galerija
Assisi, grad svetog Franje, danas je ponovno mjesto susreta s vjerom. Hodočasnici iz cijelog svijeta dolaze vidjeti tijelo mladog blaženika Carla Acutisa – dječaka internetskog doba koji je nadahnuo tisuće.
"Carlovi roditelji predali su njegovo tijelo dijecezi. Njegovo tijelo sada je moja osobna odgovornost."
"Stali smo danas u Asizu jer imamo priliku vidjeti tijelo i relikvije Carla Acutisa. To nam je važno kao katolicima – on nam je inspiracija i prilika za molitvu."
Rođen 1991., ovaj je mladić za kratkog života ostavio dubok trag. Uskoro će biti proglašen svetim.
"Njegovi roditelji i braća koja su se kasnije rodila bit će prisutni na proglašenju svetim. To je zaista rijetkost. Crkva je prije pape Ivana Pavla II. tražila da prođe 50 godina od smrti kako bi se uopće moglo govoriti o procesu kanonizacije. No papa Ivan Pavao II. to je promijenio, pa se proces može pokrenuti odmah nakon smrt'', kaže don Mihovil Kurkut.
A Carlo je svetost živio od malih nogu. Iako njegova majka tada nije bila praktična vjernica, njegov ju je put promijenio.
"Majka kaže da je išla na krštenja, krizme, vjenčanja – kao većina. Pratila je njega – kamo je išao mali, išla je i ona. Počeo je postavljati pitanja, imao je ponašanja koja su je zabrinula. Nije znala što raditi. Razgovarala je sa stručnjacima, tražila pomoć. Na kraju je vidjela da pomoći nema, pa je počela studirati teologiju kako bi mogla Karlu odgovoriti na njegova pitanja. Jer mali je postavljao duboka pitanja, na koja nije znala odgovoriti."
Carlo je zračio nečim posebnim, ali nije bio mistik, nije propovijedao... Bio je dječak sa svakodnevnim interesima – svirao je saksofon, igrao se s vršnjacima, volio računalne igre.
"Svetost se vidi. Svetost se osjeti. To vidiš u nečijim očima, vidiš da osoba zrači, da ima poseban dar. I to se primjećivalo u njegovoj okolini. No on nije radio ništa spektakularno – nije činio čuda, nije propovijedao po ulicama. Bio je jednostavan. Ipak, ljudi su ga prihvaćali. Primjer: imali su domara u kući, Indijca, hinduista. Carlo ga je svojom prisutnošću, razgovorom, svjedočanstvom – evangelizirao. Taj domar je na kraju odlučio postati kršćanin."
Euharistija je za Carla bila središte svega. U tišini je satima znao biti pred Presvetim. A svoju vjeru nije držao za sebe – stvorio je internetsku stranicu posvećenu euharistijskim čudima i putovao svijetom kako bi ih dokumentirao.
"Napravio je web-stranicu koja i danas postoji. Napravio je i izložbu s kojom je išao po svijetu. Kad bi čuo za neko čudo, rekao bi: ‘Mama, ja bih htio ići u Meksiko’, i otišli bi. Poslikali bi, razgovarali, i on bi to objavio."
Assisi je mjesto koje je posebno volio. Davalo mu je mir, pa je tamo i pokopan. Na kraju, Carlo je – kao i svi sveci – bio samo običan čovjek koji je vjerovao.
"Sveci su bili ljudi poput mene i tebe. Normalni ljudi, koji su imali svoje muke, pozive, borbe. Ali nisu izabrali vjerovati negativnosti i slabostima ovoga svijeta, već su izabrali vjerovati glasu koji su osjećali u sebi."
Za svetost su potrebna i čuda. Dva su već priznata – jedno u Brazilu, drugo u Italiji.
"Karlo je osjetio glas u svom srcu i slijedio ga, iako nije znao kamo vodi. Da bi netko bio proglašen svetim, potrebno je čudo koje je znanstveno neobjašnjivo. Okupi se komisija – liječnici, psiholozi, fizičari – i ako oni ne mogu objasniti što se dogodilo, to Crkva priznaje kao čudo. Karlo ima dva takva čuda. Prvo u Brazilu – jedan teško bolestan dječak je ozdravio. Drugo u Italiji – djevojka iz Kostarike pala je pod automobil, imala je ozbiljna oštećenja mozga, bila je u komi. Smatralo se da, ako i preživi, nikada se neće oporaviti. Danas ta djevojka živi i radi."
Carlo je možda živio kratko, ali njegova priča i danas odjekuje među tisućama – kao podsjetnik da svetost nije daleka, ni u digitalno doba.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
