Vječni dječak i romantik, ove godine slavi tri velike obljetnice. Željko Krušlin Kruška prisjetio se kako je bilo odrastati u dvorcu, otkrio nam je najbolji savjet koji mu je dala majka te koju je pjesmu posvetio supruzi. Njegovim glazbenim i životnim vremeplovom vodi vas Jelena Prpoš, a intervju možete poslušati u prilogu IN magazina.
Kada govori o velikim obljetnicama, 30 godina diskografije, 40 godina grupe Latino i 50 godina glazbene karijere, Željko Krušlin Kruška osjeća strahopoštovanje, ali i zahvalnost. Jer velik je to privilegij. Baš kao i starenje, na koje, pak, gleda s dozom vječnog Petra Pana u sebi.
''Inače imam osjećaj da sam između 35 i 40 godina. Ja ću vjerojatno kao poznati pjesnik Rafaelo Alberti reći da ću preskočiti muževno doba, ja ću od nestašnog dječaka postati sjedi starac'', priča Kruška.
U njegovih 69 godina mnogo toga stane. No Kruška o pisanju autobiografije nikad nije razmišljao. Zato će svoje glazbeno postojanje radije proslaviti koncertom u kazalištu Kerempuh krajem rujna.
''Bit će jako dobra fešta. U to sam sto psoto siguran. Nabrijani smo maksimalno, baš se radujemo, s dječačkim zanosom'', govori.
Bit će to svojevrstan glazbeni vremeplov ujedinjen pod zajednički naziv Divno je biti nekome nešto.
Ovu svevremensku pjesmu napisao je sada već davne 1978. godine i prvo ju je otpjevala grupa Drugi način. Kao dječak, odrastajući u dvorcu Bežanec, nije ni sanjao da će stvarati hitove koji se pamte i imati svoju publiku koja ga vjerno prati.
''Mama je bila prosvjetni radnik. Bio je učiteljski stan. Ostatak su bile prostorije u kojima je bila sušiona mesa od mesne industrije i sad mi je miris kobasa u nosu. Stariji da bi spriječili krađu nas djece jer smo jeli skrivečki, oni su nas plašlili duhovima da će zločestiu djecu duhovi odnijeti'', rekao je.
Iz bogate karijere ne pamti samo sretne dane. Govori i o čestom odbijanju diskografskih kuća. No sport, točnije, rukomet, koji je igrao u mladosti, naučio ga je da prihvati i poraze.
''Moja majka je meni znala reći, u pobjedi se ne uzvidi, u porazu se ne unizi''.
Drži se toga i danas, a isto savjetuje i svojoj djeci. Sin Filip poznati je košarkaš.
''Neću ponovit sve rečenice koje izgovaram kad on igra. Živciram se jako, sad sve manje, do momenta kad nije postao olimpijac, jer sam bivši sportaš pa sam imao potrebu sugerirati mu neke stvari. Tko sam ja da jednom olimpijcu solim pamet'', govori.
Vrlo je kritičan i prema svojem stvaralaštvu. Kako prema notama, tako i onda kada u ruci ima kist.
Pjesme svojim unucima koje obožava još nije posvetio. No zato je jednu, još neobjavljenu, dobila njegova supruga Ivana.
''Ja mislim da ni dan danas ne vjeruje da je to njoj pjesma posvećena, misli da je zezam. Pjesma se zove ljubav do kraja života. Možda ljubav nije najvažnija stvar u životu, ali bez ljubavi sve drugo je ništa'', smatra.
Slično je i s glazbom koju je zavolio još kao dječak. No priznaje kako je za njegovo muziciranje postojao još jedan okidač. Djevojke. I baš zbog jedne je za fakultetskih dana napravio velik životni kompromis.
''Ja sam krenuo na filozofski fakultet. Nakon druge godine, djevojka s kojom sam bio u vezi me upozorila da ću jako teško naći posao nakon završetka fakulteta. Budući da su žene su praktičnije od muškaraca, ona je smatrala da će to biti premalo novaca za naš zajednički život. Prebacio sam se na ekonomiju da bih za dva mjeseca dobio nogu''.
Galerija
I dobro da je, kaže. Glazba ga je nastavila neometano voditi kroz život, a desetogodišnje sviranje na ulici naučilo ga je kako privući pozornost publike, ali i zadržati je, što mu polazi za rukom svih ovih godina.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
