Luckiest Girl Alive je adaptacija romana autorice Jessice Knoll koji je izašao 2015. godine, te koji se vrti oko naizgled savršene žene koju traume iz bliske prošlosti konstantno povlače na dno. Zvuči zanimljivo zar ne? Da, ako imate kvalitetan tim ljudi koji će to na još zanimljiviji način prenijeti na male ekrane.
Pogledaj i ovo
Već u prvim kadrovima upoznajemo TifAni FaNelli (Mila Kunis) kako razgledava skupe noževe sa svojim zaručnikom i koja ubrzo ima flashback kako s oštrim nožem ubija svog uskoro muža.
Čujemo i prvi mini monolog od Ani koja sebi govori da se sabere. U prvih par minuta imamo osjećaj da gledamo neki sarkastični film s primjesama trilera zapakiranog u savršen izgled glavne glumice i likova u njezinoj okolini. Teško je a ne pomisliti na That 70’s Show kada na ekranu vidimo Milu Kunis. Nažalost, tako je i s ovim filmom.
Navikli smo da ju gledamo u komedijama, i treba dosta dugo vremena da se naviknemo na Milu u ovakvom žanru. Mila utjelovljuje lik karijeristice koja ima savršenog zaručnika, predivan stan u New Yorku, blještav holivudski osmijeh, glomazan zaručnički prsten, i pregršt nesigurnosti i trauma koje je dozivaju iz prošlosti. Dok upoznajemo lik Ani film nam već postaje dosadan i jednoličan. Njezin lik postaje iritantan bez da znamo pozadinu iza takvog neurotičnog ponašanja. Kada je u film uvedena Ani kao tinejdžerka (Chiara Aurelia), napokon se naziru naznake ikakve radnje, teme, i ideje filma.
Chiara Aurelia, za razliku od Mile Kunis, uvjerljivo i dosljedno igra svoj lik tinejdžerke koju mama svim silama ubacuje u svijet kojem ne pripadaju. Tješi je da je to za njezino dobro kako bi upoznala bogate i moćne muškarce koje ne bi inače imala priliku upoznati, te samim tim zapravo gurne svoju kćer zvjerima koje je siluju. Tek u tom momentu zapravo shvatimo lik Ani, iako je prošlo jako puno minuta u kojem se ništa prije toga ne dešava.
Redatelj Mike Barker nije vješto ušao u srž tematici ovoga filma. Osim suhoparnih monologa koji se provlače kroz čitav film, nije objeručke zgrabio dvije važne teme u filmu: silovanje i oružano nasilje u američkim školama. Teme iznimno važne same po sebi, ali u filmu nisu dovoljno i dostojanstveno obrađene. Stoje iza estetski lijepih kadrova, Milinih monologa i flashbackova, te samo površinski na kraju zagrebu u um i zacijeljenje žrtve. Šteta je što Barker nije na kreativan i jedinstven način adaptirao roman, nego ga je doslovno preslikao na ekran. Knjiga koliko god dobra i kvalitetna bila, nije pisana u formi scenarija, i na ekranu je to nešto potpuno drugačije- razočaranje.
Dok sam gledala film i vidjela da su dvije važne teme tako zanemarane teško mi je bilo pogledati ga do kraja jer film nema nikakve pretjerane radnje i sadržaja, ne desi se nikakav plot twist i to je ono što ovom filmu jako fali. Kroz čitav film naša glavna akterka Ani se ne mijenja, na trzaje je suočena sa prošlošću i traumama, ali ih zanemaruje sa sjajem svog prstena, zaručnika, i karijere.
Luckiest Girl Alive je film s puno praznina, loših rješenja, ali sa dvije jako važne neobrađene teme. Bavi se teškim traumama i društvu koje ih zanemaruje i/ili ne razumije, ali ne daje tim istim traumama mjesto da prodišu, te da ih gledatelji zaista shvate i da se suosjećaju sa njima. Na kraju filma u zadnjih par minuta ona odluči zaista reći što joj je na umu, dobiti istinsko samopouzdanje da se prestane skrivati iza raznih fasada, ali do tog trenutka je nama kao gledateljima iznimno teško doći. Do tog trenutno već smo scroll-ali po bespućima interneta, i dok shvatimo da je Ani napokon počela da radi na sebi, vidimo odjavnu špicu.
