Dragi roditelji, ako pustite svoje dijete na Zrće, neće mu se dogoditi ništa što mu se ne može dogoditi na redovnom putu od kuće do škole, ili fakulteta. Neće ga sabljom sasjeći divlji talibani, niti će ga plažom naganjati heroinski ovisnik s tri metra dugačkom špricom u ruci, niti će vam dijete u plićaku snimiti prvi porno uradak - piše Hrvoje Šalković u novoj kolumni na našem portalu Dnevnik.hr. U priloženom tekstu donosimo je u cijelosti!
Možda bi Zrću bilo pretenciozno nalijepiti etiketu vizionarskog projekta u kojem je na plaži, usred ničega, kakav investitorski genije na noge podigao svjetski poznati brend oaze zabave i elektronske glazbe.
Pogledaj i ovo Njihova strana priče Ovo o plesačicama sa Zrća sigurno niste znali!Takve su se vizije ostvarivale u nekim drugim vremenima, kao onda kada je Bugsy Siegel, ili za pasionirane ljubitelje mobsterskih filmova, Moe Greene, usred pustare u Nevadi započeo projekt koji danas vrijedi bilijune dolara i zove se Las Vegas.
>> Kolumna Hrvoja Šalkovića: Dovoljno je da postojiš!
Zrće nije Vegas, ali je na regionalnoj razini, a i šire od toga, prilično važan brend. Događalo mi se na putovanjima da me kakvi Argentinci ili Brazilci pitaju za Zrće, pa mi je čak znalo biti malo žao Šukera, koji, logikom zaborava, prestaje biti maskota moje dobre, male Hrvatske, u tim bazičnim taxi-konverzacijama.
Zrće je važno za svakog klinca iz regije koji voli elektronsku glazbu, šljunak, more, sunce i polugola tjelesa. A iskreno, takve afinitete gaji debela većina današnjih poletaraca. Na Zrće manje ili više redovno dolazim već dobrih dvadeset godina, i živ sam, ne baš i uvijek trijezan svjedok događanja u kojima je od šljunčare i malenog kluba Kalypso skutrenog u dnu plaže, čitav projekt eskalirao u tvornicu zabave, ali i novca, da se ne lažemo.
Međutim, u fenomenu Zrća leže dva problema.
Prvi je povezan s onom početnom vizijom Vegasa, s početka priče, koji je, kako to već i biva s ozbiljnim mas turističkim projektima, građen sustavno i planski, jednako kao što je sustavno i planski građena azurna obala, ili kompleks South Beach Miami.
Zrće je vizualno potpuno neuravnoteženo, sa Kalypsom, koji plaži daje karipski štih, betonskim svodom Aqariusa, golemom Papayom i novom NOA-om, koja je ljestvicu, u estetskom smislu, podigla vrlo visoko. Vidi se da je svaki objekt priča za sebe, da ništa nije povezano, a estetski se stvari kreću od prelijepog, do nakaradnog. Takav bum teško je pratio i susjedni gradić Novalja, koja je pokušavao držati ritam u infrastrukturnom smislu, manje ili više uspješno.
Kako riješiti ovaj problem?
Nikako, trebalo bi vratiti kotač povijesti petnaest godina unazad, posjesti vlasnike svih klubova za stol, pa da se nekako dogovore kako da se čitava situacija uskladi u estetskom i funkcionalnom smislu.
Drugi je problem Zrća potpuno pogrešno brendiranje. Sto puta ponovljena laž postaje istina, a krilatica 'sodoma i gomora' je ponovljena valjda trilijun puta, i što ćeš, uhvatilo se u narodu.
A stvar nikako ne odgovara istini, i opet, ponavljam, živ sam svjedok dvadeset godina duge transformacije projekta. Plažom kroz sezonu fluktuira stotine i stotine tisuća klinaca, jedva da sam u ovih dvadeset godina tamo vidio koju tučnjavu. Nema tu rabijatnih krkana s lančinama oko vrata, kojima je kavga sastavni element noćnog izlaska. Veća je šansa da te netko nalupa u kakvom bircuzu narodnjačke glazbe u kvartu, nego na Zrću.
Nema tu ni divljih orgija kakvim dio medija publici maže oči. Klinci su mladi i lijepi, tijela su im preplanula, u zraku visi određena seksualnost, ali sve je to u granicama normalnog.
Mediji čitateljima moraju prodati što bolju robu, pa u novinama redovno izlaze fotografije polugolih djevojaka koje za after beach partya plešu oko bazena. Ali to je dvadeset ili pedeset djevojaka, dok u istom tom trenu, pedeset metara dalje na plaži, tisuće klinaca sasvim čedno uživa na suncu. Njihove se fotografije nikada ne pojave u novinama.
U dvadeset godina koliko dolazim na Zrće, nikada me nitko nije ponudio drogom, i šanse da se to dogodi su ponovo veće u kakvom kvartovskom bircuzu koji njeguje narodnjački melos.
Stoga te priče o 'sodomi i gomori' jednostavno ne drže vodu.
Dragi roditelji, ako pustite svoje dijete na Zrće, neće mu se dogoditi ništa što mu se ne može dogoditi na redovnom putu od kuće do škole, ili fakulteta. Neće ga sabljom sasjeći divlji talibani, niti će ga plažom naganjati heroinski ovisnik s tri metra dugačkom špricom u ruci, niti će vam dijete u plićaku snimiti prvi porno uradak.
Sve što će vaše dijete pokupiti na Zrću su lijepe uspomene na vrhunsku glazbenu zabavu, preplanuli ten i koju ranu na srcu, kako to već biva zadnjeg dana ljeta.
DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook