Zadnji tjedan naše turneje proveli smo u Bostonu, gradu jedne od najpopularnijih NBA momčadi Celticsa i gradu u kojemu je igrao jedan od najboljih bijelih košarkaša u povijesti Larry Bird.
Pogledaj i ovo
Prozujite s nama kroz sve showbizz vijesti dana – Lajkajte Showbuzz!
Sigurno se pitate kakve veze imaju Celticsi sa Coloniom, zapravo nikakve, ali imena nam počinju sa C i naši suveniri prodavali su se skoro kao njihovi (da bar).
E da je tako mogli bi smo u laganu mirovinu i imali bi smo svoje mjesto u kući slavnih, stvarno bi bili face. Ne brinite, nije nam slava udarila u glavu, bili smo svoji, jednostavni, oduševljeni, raspjevani, a naši nastupi u Bostonu bili su vrhunac naše turneje u kojima su se miješali osjećali zadovoljstva i tuge što Americi moramo reći zbogom. Boston je sigurno jedini američki grad koji će Vas svojim izgledom, načinom življenja, svojim ritmom događanja podsjetiti na najveće europske metropole. Ono što je također zanimljivo jest da je na našem koncertu pala i prosidba, i to na pjesmu 'Gukni golube'!
>> Nije sve išlo po planu: Poskliznula se i izvrnula nogu!
Zapravo nas se možda i najviše dojmio zbog činjenice da je tako simbolično podsjetio na Zagreb, da je bilo trenutaka kada sam se budila misleći da je vrijeme za odlazak na moju uobičajenu jutarnju kavu i obavljanje onih svakodnevnih zagrebačkih obaveza. Sva sreća samo sam sanjala, jer iako je doma najljepše, bilo je dovoljno vremena za vratiti se doma.
Uostalom doma te svi zanju, a ovdje smo si dali oduška i bili potpuni stranci. Istočna obala ponudila je toliko toga, toliko nezaboravnih trenutaka, ali Boston je dao završni pečat, grad sa dušom u kojem Duck autobusi voze po cesti i glisiraju po vodi, u kojoj je hrana luđački neodoljiva (ovdje se nitko ne brine za kile) i u kojoj su shopping centri toliko prokleto veliki da nismo znali u koju trgovinu ući i zadovoljiti sve naše potrebe.
A bilo ih je, nismo valjda došli da bi se vratili praznih ruku. Ne brini mama i za tebe se našlo nekoliko poklona. Turneja je nažalost došla svom kraju, a Kameni je bio toliko uzbuđen zbog povratka u Zageb da, znam mislite da je kupovao u Duty Free Shopu, a nije već je ono što se kaže ‘ubio oko’ na aerodromu čekajući let za Des Moies iz Chicaga. Na aerodromu pravi vojnički režim, neprekidne kolone ljudi, ali ne tangira Amere jeste li iz Europske Unije, dolazite li s Balkana ili ste neka razuzdani razred ‘poludjelih’ klinaca. Carinske kontrole su im stroge, čekiranja traju i po nekoliko sati, ali naravno, kakvi bi bili da se nismo pogurali, kao žurili na avion koji treba poletjeti za skoro dva i pol sata i da nismo ponosno pokazali svoje hrvatske putovnice na koje su gledali kao na Hamurabijev zakonik.
Let je bio ugodan, zahvaljujući Renati, što je ekonomiju zamijenila biznisom i što smo letjeli kao carevi, ma znate što i zaslužili smo, hvala ti Renata. Pozdrav dragi moji do iduće godine i zapadne obale i Kanade. Mi jedva čekamo jer Kolumbo nam je dao priliku da biramo i obalu i gradove, a prokleta je Amerika! Nije, nije, samo smo malo ljubomorni. Ovim putem veliko hvala našim dragim prijateljima u Americi koje smo upoznali kroz ovih lijepih mjesec dana, a tebi Smajo naklon do poda. Tvoji Colonisti!
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
na instagramu
