Dvadeset godina Dnevnika Nove TV obilježile su brojne priče i generacije novinara koji su rasli zajedno s programom. Jedna od njih je i Petra Buljan, novinarka koja je u redakciju stigla kao studentica, a danas s lakoćom vodi kroz najsloženije političke teme. Povodom velike obljetnice otkriva kako je izgledao njezin novinarski put, što je naučila od kolega i zašto unatoč svemu – i dalje vjeruje u snagu televizijskog novinarstva.
Dvadeset godina Dnevnika Nove TV donijelo je brojne priče, emocije i promjene, ali ono što ostaje isto jest predanost novinarstvu i publici. Među onima koji su stasali upravo u toj redakciji je i Petra Buljan, novinarka koja je danas jedno od prepoznatljivih lica informativnog programa Nove TV.
U razgovoru povodom velike obljetnice Petra se prisjetila svojih početaka i najtežih trenutaka na terenu te otkrila što je i dalje pokreće nakon godina pred kamerama.
Počeci puni treme, ali i ambicije
Kad se osvrne na svoje prve dane u Dnevniku, Petra priznaje da je sve izgledalo pomalo zastrašujuće, ali i uzbudljivo.
"U redakciju sam stigla kao studentica – s jako malo znanja, ali s puno volje i ambicije. Sve mi je djelovalo strašno i nedostižno, ali kolege su me lijepo dočekali i pomagali putem."
Pogledaji ovo
Politika kao strast i izazov
Tijekom godina rada Petru su najviše obilježili politički događaji i velike emisije – upravo ono što, kaže, najviše voli.
"Moja najveća strast je politika, pa su u tom smislu svaka kampanja i izborna noć za mene veliki užitak, a toga nam posljednje dvije godine nije nedostajalo! Osim toga, uvijek je izazovno raditi velike događaje, poput prijenosa mimohoda, inauguracije ili posljednjeg ispraćaja pape Franje."
Učiti od najboljih – privilegij i odgovornost
Petra ističe koliko joj znači biti dio redakcije koja već dva desetljeća predvodi domaći informativni program.
"To je veliki privilegij prije svega. Ne samo zbog brojki koje nam idu u korist nego i zbog činjenice da sam u ovoj redakciji naučila sve što znam. Prilika da učiš od najboljih je nešto što se objeručke prihvati, a o veličini ljudi u redakciji možda i više govori činjenica da, kad sam trebala pomoć, nikad nisam naišla na zatvorena vrata."
Najemotivniji trenutak – potres u Petrinji
Među brojnim događajima koje je pratila jedno je ostavilo poseban trag – potres u Petrinji.
Emocije i slike s terena, kaže, teško se zaboravljaju.
"Potres u Petrinji, zbog ljudskih žrtava i patnje koju gledaš na licu mjesta. Ljudi koji su izgubili sve što imaju, strah koji se uvuče jer u tim trenucima nikad ne znaš kad će tlo opet početi podrhtavati i hoće li biti još gore. Bude ti teško, ali na kraju dana, ja sam znala da me čeka krov nad glavom. Mnoge od ljudi s kojima smo tih dana razgovarali čekala je samo neizvjesnost. No, unatoč svemu, ljudi na Banovini bili su beskrajno srdačni i susretljivi. Zvuči bizarno, ali neke od najljepših radnih dana provela sam upravo na Banovini nakon potresa."
Pogledaji ovo
Kako se Dnevnik mijenjao tijekom dvaju desetljeća
Petra smatra da se Dnevnik, kao i svijet oko njega, neprestano mijenja, ali da mu srž ostaje ista.
"Promijenio se svijet u kojem se Dnevnik emitira, pa mora i on s njim, ali vjerujem da uspješno držimo korak s vremenom i odgovaramo izazovima koje nam donosi. Više od Dnevnika, rekla bih, promijenila se publika."
Bez obzira na tehnologiju i brzinu, Petra vjeruje da postoje novinarske vrijednosti koje moraju ostati nepromijenjene.
"Naš zadatak je ostati pošteni, relevantni, a dovoljno brzi. Uvijek donositi kontekst i širu sliku i nikada ne padati ni pod čiji utjecaj. I uz sve to odgovoriti izazovima vremena i novim tehnologijama."
Velika odgovornost prema gledateljima
Svaku večer pred ekranima su stotine tisuća ljudi, a to, kaže Petra, nosi ogromnu odgovornost.
"Istina, naša odgovornost je zaista velika. Jedna pogrešna riječ ili nepotpuna informacija može napraviti ogromnu štetu. Uz sve to svaka naša greška je javna, pa ako ne shvaćaš odgovornost prema gledateljima ozbiljno, brzo će te kazniti."
Brzina nije važnija od istine
U vremenu kada vijesti dolaze munjevitom brzinom Petra ne dvoji – točnost uvijek mora biti ispred brzine.
"Između brze i točne informacije biram točnu. Dnevnik dolazi na kraju dana i mislim da je naša uloga više rastumačiti kretanja u društvu i dati kontekst. Ako smo usto prvi, super, ali ne mislim da je to naš imperativ."
Televizijsko novinarstvo često ne poznaje radno vrijeme, no Petra s vremenom uči kako čuvati vlastiti mir.
"Što sam starija i imam više iskustva, to bolje. Naučila sam gdje su moje granice i kad osjetim da trebam pauzu, uzmem je. Slobodni dani rezervirani su za mene, ljude oko mene i stvari koje me opuštaju."
Kad nije na poslu, Petra puni baterije jednostavnim stvarima koje joj vraćaju mir.
"Kako kad, ali konstanta je jako puno šetanja i provođenje vremena u prirodi. Nekad u tišini, ali volim poslušati dobar podcast, čitati, kuhati, otići na koncert ili u izlazak."
Obitelj – najveći navijači i kritičari
Iza svake uspješne žene stoji jaka podrška, a Petru njezina obitelj uvijek bodri – i kad treba, iskreno kritizira.
"Znam se našaliti pa reći da se ni nogometna reprezentacija ne bi posramila navijača kakve imam ja. Moji roditelji i tri mlađe sestre moji su najbolji prijatelji, najveća podrška, ali i najveći kritičari."
Za kraj, Petra je poslala iskren savjet svima koji žele zakoračiti u svijet televizijskog novinarstva.
"Rekla bih im da se naoružaju strpljenjem i iskoriste znanje iskusnih kolega oko sebe."
Dvadeset godina Dnevnika Nove TV donijelo je nebrojeno vijesti i trenutaka koji su obilježili domaću scenu.
Petra Buljan svojim je profesionalizmom i vjerom u točnost pokazala kako izgleda novinarstvo koje traje.
Pogledaji ovo
