Dvadeset godina na televiziji, stotine emisija i nebrojeni trenuci pred kamerama – Marija Miholjek i dalje zrači istom smirenošću i profesionalnošću kao i prvog dana. U povodu velike obljetnice Dnevnika Nove TV za naš portal prisjetila se početaka, emocija i svega što ju je oblikovalo na tom putu.
Dvadeset godina Dnevnika Nove TV priča je o ljudima, povjerenju i strasti prema novinarstvu. Jedno od njegovih najprepoznatljivijih lica, Marija Miholjek, s publikom je od prvog dana. Njezina profesionalnost, toplina i smirenost postali su sinonim za Dnevnik i Večernje vijesti, a u povodu velikog jubileja prisjetila se početaka, emocija i svega što ju je kroz dva desetljeća naučilo novinarstvo.
''Puno je emocija ovih dana u našoj redakciji Dnevnika! Gledaju se arhivske fotografije i snimke, navire puno sjećanja, a s njima se miješaju osjećaji – i smijeh i suze. Bili smo mladi, puni entuzijazma, volje i želje za nečim novim i drugačijim'', kaže Marija, prisjećajući se trenutaka kada je Dnevnik tek počinjao svoj put.
Dodaje da su im u to vrijeme rijetki predviđali uspjeh, ali ih to nije obeshrabrilo.
''Stanicu po stanicu išli smo dalje i na svakoj idućoj nastojali biti još malo bolji. Bio je to put pun ideja, izazova, planova – put ispunjen sjećanjima na brojne kolege koji su tijekom svih ovih godina dali svoj obol ovom dnevničkom putovanju''.
Posebno se sjeća prvog dana emitiranja, 10. listopada 2005. godine, i jedne male bubamare koja, kaže, kao da im je došla poželjeti sreću.
''Taj dan bio je poput jednog velikog ispita za Petra i mene koji smo se vrlo mladi našli u voditeljskim ulogama jedne središnje informativne emisije. Bilo je, naravno, treme, ali sve je, srećom, završilo bez greške. Cijeli taj dan bio mi je kao neki san iz kojeg sam mislila da će me netko svakoga trena probuditi. A pravo buđenje bilo je zapravo drugoga dana kada je trema možda bila i veća jer smo osvijestili da smo zakoračili u jedno novo poglavlje života.”
Danas, s odmakom, priznaje da tada nije ni sanjala kako će priča trajati toliko dugo.
''Te, sada već davne 2005. godine, doista nisam ni sanjala da će za mene cijela ova priča ovako dugo trajati. Ponosna sam na cijeli ovaj put dug dva desetljeća koji smo zajedno gradili od temelja. Obogatili su moj život i profesionalno i prijateljski''.
Biti jedno od lica Dnevnika, kaže, za nju znači – odgovornost.
''Prije svega znači odgovornost i poštovanje prema našim gledateljima. Njihovo povjerenje naša je motivacija i misao vodilja. Iskustvo je neprocjenjiva vrijednost, ali ne smije te zavarati. Svaki dan valja krenuti ispočetka''.
Kroz godine se, naravno, mijenjalo sve – i novinarstvo, i tempo, i tehnologija.
''Mijenjao se Dnevnik, mijenjali smo se mi, ali ona iskra i želja s kojom smo krenuli i dalje nas drži! Danas je dinamika Dnevnika zahtjevnija, tempo brži. Društvene mreže tada nismo ni spominjali, a sada se toliko toga vrti oko njih. Zato treba, kako je govorio naš dragi profesor Milan Sijerković, ‘gdjegdje zastati’, analizirati, staviti stvari u kontekst''.
Na pitanje u čemu je tajna dugovječnosti Dnevnika, Marija odgovara jednostavno: u ozbiljnosti i posvećenosti.
''Dobri rezultati uvijek vesele, ali i podsjećaju da u ovom poslu nema puno prostora za opuštanje. Dnevnik, kako mu i ime govori, zahtijeva promišljanje, profesionalnost i angažman – svaki dan iznova''.
Kroz smijeh priznaje da program uživo i dalje u njoj budi isti adrenalin kao i prvih dana.
''Te sekunde prije nego što program krene, odbrojavanje iz režije ‘još 10 sekundi, 5, vani ste…’ meni i danas donosi to jedno posebno uzbuđenje i neusporediv osjećaj koji je moj unutarnji putokaz da je svaki novi dan ujedno i novo poglavlje u kojem valja dati sve od sebe''.
Neke teme, kaže, ipak ne može odvojiti od emocija.
''Ljudske sudbine i tragedije nikoga ne ostavljaju ravnodušnima. Koliko god naš posao bio zadržati profesionalni odmak, postoje situacije kada je nemoguće, a rekla bih i neprirodno ne pokazati emociju i suosjećanje. Uvijek me posebno dirnu priče o djeci i ljudima koji su i u najtežim trenucima pronašli snage za dalje''.
Njezin radni dan traje mnogo dulje nego što gledatelji vide na ekranu.
''Naši gledatelji svakoga dana od 19 sati vide 80 minuta Dnevnika, no u našoj redakciji informativnog programa radi se od jutra do kasnih sati. Dnevnik je izuzetno dinamičan i zahtijeva puno pripreme i koncentracije koju treba zadržati do kasnih sati i Večernjih vijesti''.
Izvan redakcije, Marija mir pronalazi u jednostavnim stvarima.
''U ove jesenske dane najviše volim biti kod kuće i bez žurbe uživati u onim svakodnevnim, malim ritualima poput prve jutarnje kave. Imamo psa pa je i šetnja s njim dio dana, a ujedno i opuštanje. Jesen je pomalo sjetna, ali posebno lijepa u svojim bojama. Volim naći malo vremena i za knjigu. Na prvi pogled to su maleni, ali neprocjenjivi trenuci''.
A što ju i dalje motivira nakon svih ovih godina?
''Imati priliku raditi ono o čemu si još kao dijete maštao, doći na posao koji volim, među kolege i prijatelje s kojima je pravo zadovoljstvo raditi. Ljudi mi često znaju reći da nas nakon toliko godina koliko ulazimo svaku večer u njihove domove već doživljavaju i kao svoje ukućane. To je uvijek tako lijepo čuti i za dušu i za motivaciju''.
Marija Miholjek i nakon 20 godina pred kamerama ostaje vjerna istoj misiji – prenositi vijesti s vjerodostojnošću, poštovanjem i ljudskošću.
''Mijenjao se Dnevnik, mijenjali smo se mi, ali ono što nas pokreće od prvoga dana – želja da budemo bolji – to se nikad nije promijenilo“.
1/20 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/27 >>
Pogledaji ovu galeriju
