Godinama je osvajao medalje u plivanju, na Olimpijskim igrama sudjelovao je 4 puta, a onda prije 18 godina sportsku karijeru zamijenio onom poslovnom. Gordan Kožulj okušao se u nečem potpuno novom - naime, napisao je slikovnicu. O čemu se radi, kako je počeo plivati te za što ga ova knjiga priprema, pogledajte u prilogu Dijane Kardum.
Nekadašnji proslavljeni plivač Gordan Kožulj, kojeg pamtimo po sportskim uspjesima i medaljama, danas ima jednu sasvim novu ulogu — postao je autor dječje slikovnice. U knjizi Zaplivajmo zajedno odlučio je najmlađima približiti plivanje, ali i ljubav prema vodi koja ga prati još od djetinjstva.
''S glavnom urednicom Emicom smo se susreli nakon dugog niza godina, u nekim prošlim životima smo surađivali također na jednoj knjizi, rekla je ne bi bilo loše ponovno surađivat, samo ovaj put da ciljamo jednu drugu ciljnu skupinu djecu, predškolske dobi koja tek planiraju napraviti svoje prve zaveslaje, tako da je iz tog druženja nastala ideja slikovnice'', priča nam.
I tako je čovjek koji je godinama osvajao bazene diljem svijeta, svoje iskustvo pretočio u priču za djecu koja tek uče prve zaveslaje.
''Tekst je trebao biti lagan i prilagođen zapravo djeci, a onda nakon što smo napravili tekst smo pristupili ilustracijama jer ilustracije su možda zapravo i najvažniji dio slikovnice i to djeca prvo gledaju''.
Njegova ljubav prema plivanju počela je mnogo prije medalja i natjecanja. Kao dječak, na bazen ga je odveo otac, vođen vlastitim teškim iskustvom iz mladosti.
''Moj otac je zapravo imao jednu osobnu traumu da se skoro u jednom trenutku u rijeci utopio. Njega je spasio njegov rođak, u tom kontekstu je njegova odluka bila kad smo bili mali da će nas odmah naučiti plivat jer ne daj Bože da nemamo takvih životnih situacija. Kako smo živjeli na Trešnjevci, pa smo krenuli u tdašnji jedini bazen koji je radio cijele godine, to je bila Dančićeva kraj Doma sportova tamo sam naučio plivati i nakon toga me otac upisao odmah u plivački klub''.
Koliko je važno djecu odmalena naučiti osjećati se sigurno u vodi, zna i naša poznata plivačica Dina Levačić, koja je prve plivačke korake napravila u moru.
''Nisu me baš bacili. Naučila sam plivat u moru, na otoku Istu ali sam imala sreću što sam imala roditelje i baki i dide koji su stvarno me poticali da istražujem u moru, uživan u moru, ali da ga isto ono poštujem i da znam koliko može biti opasno. I naprosto sa svom starijom sestrom koja je zapravo išla tu danas krenula onda na plivanje kad sam imala četiri i po godine i nekako se jednostavno zakutrljala, ostala sam cijeli život u tom'', priča nam Dina Levačić.
Od prvih zaveslaja na zagrebačkoj Trešnjevci do svjetskih natjecanja, put je bio brz. Već kao dječak pokazao je da je rođen za bazen.
''Već na prvom natjecanju za djecu do 10 godina sam u 7 disciplina na koje su me prijavili u svih sedam bio prvi i oborio sam državni, tada jugoslavenski rekord, onda mi je bilo drago i kad se čovjek odnosno dijete pronađe u tome i bude nekako ponosan na to sam i ja sebe pronašao u tome''.
Pogledaji ovo
Plivanje je napustio prije 18 godina. Nakon bazena uslijedio je poslovni svijet, obitelj i neka nova životna poglavlja.
''Moj kraj karijere se dugo pripremao u mojoj glavi, paralelno s tom sportskom karijerom sam završio sve akademske razine i imao sam viziju otprilike što želim, već sam dogovorio i posao. Europsko prvenstvo u malim bazenima je bilo u 12 mjesecu ja sam se u prvom zaposlio na tržištu rada u jednoj privatnoj firmi, tako da sam se za to pripremao i bio sam zreo. Imao sam krasnu, blagoslovljenu karijeru, koja je dugo i lijepo trajala, ali sam osjetio da ne mogu više biti konkurentan na međuznarodnoj sceni, tako da sam se pripremio i psihološki, a i imao sam tu alternativu'', govori Gordan Kožulj.
I danas radi u konzaltingu. A sport mu je danas samo dio rekreacije.
''To plivanje je i nakon te sportske karijere dugo bilo sa mnom. Inače su mi dijagnosticirali to sportsko srce, to je zadebljana mišićna stijenka srca proizašla iz napornih treninga i nisam smio naglo ni prestat. Tako da moje odvikavanje od plivanja je trajalo postepeno, još sljedećij 5-6 godina sam svakodnevno trenirao, onda značajno manje po 45 minuta. Tako da sam sad sport i sportsku rekreaciju sveo na tri puta tjedno. To sad u ovom trenutku spletkom okolnosti nije plivanje nego su neke društvene igre, ali plivanje je dugo bilo blizu i moji sinovi su se bavili jedno vrijeme plivanjem'', kaže Gordan.
Pogledaji ovo
No svoj put nisu vidjeli u profesionalnom sportu.
''Imali smo neki svoj put, stariji sin je bio relativno kratko do desete godine nije imao interesa. Moj mlađi sin je duže bio, međutim on je imao nekih zdravstvenih problema tako da je morao isto tako prestat. Tako da jedan ima 20, drugi ima 22 godine i svaki ima neki svoj put i svoje ambicije'', govori te dodaje.
''Ja ću ove godine navršit 50 godina. Ja sam kroz ovu slikovnicu pripremam za ovu ulogu dede. Naši roditelji su u tim nekim dobnim kategorijama 50 do 55 već bili dede i babe. Tako da se ja već kroz ovu slikovnicu pripremam da to budem jednom trenutku''.
Od bazena do slikovnice — Gordan Kožulj danas želi najmlađima prenijeti ono što je naučio još kao dječak: da plivanje nije samo sport, nego vještina za cijeli život.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/17 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/25 >>
Pogledaji ovu galeriju
