Marin Novaković predstavio se u showu ''Tko to tamo pjeva'', a ove godine gledat ćete ga i na jednom festivalu.
Galerija
U posljednjoj epizodi showa ''Tko to tamo pjeva'' finalni duet s Mineom otpjevao je vulkanizer Marin Novaković.
Otkrio se kao dobar glas, a za naš portal otkrio je više o svom glazbenom i privatnom putu.
''Nisam imao nikakve ambicije da budem posljednji jer se u životu ne natječem ni s kim osim sa samim sobom tako da mi je bilo svejedno, bit svega je bilo da se dobro podružimo i zabavimo kao što i jesmo.''
''Finalni duet s Mineom je bio dosta izazovan jer sama pjesma ''Rano'' je dosta visokog tonaliteta gdje smo se nekako uspjeli snaći da ona otpjeva svoj tonalitet, a ja upotpunim sa nižim da ispadne dobro. Minea je veliki profesionalac i drago mi je da se dogodilo da smo zapjevali skupa, također se nadam ako Bog da nekada u budućnosti da dođe do suradnje što bi bilo super!''
Ove godine Marina ćete gledati i na Splitskom festivalu.
''Splitski festival je nešto što mi je posebno draga priča. Od samih početaka kada sam krenuo s glazbom radio sam obrade poznatih pjesama što su drugi dobro prihvatili, ali znate kako je to, sve je to super, ali nije autentično. Pjesmu ''Vela jubav'' sam prvobitno napisao za grupu Dalmatino gdje me povratno kontaktirao gospodin Ivo Jagnjić i rekao neka snimim svoje autorske stvari jer vidi potencijal pa sam ga tako poslušao i hvala mu na tome. Također suradnja od malih nogu sa glazbenikom Duvnjak Dariom bez kojeg ne bi bilo te pjesme jer se maksimalno posvetio radu na njoj i meni te mu ovim putem želim zahvaliti što je uz mene od samih početaka. Iskreno ja sam spontani tip i nemam neke velike pripreme, pošto sam samouki glazbenik radim sve po osjećaju u datom trenutku i to mi se pokazalo do sada kao dobro jer iskrenost uvijek ljudi dobro prihvate.''
Treme pred nastup ima, ali je pozitivna.
''Trema je moj najbolji prijatelj, uvijek je uz mene i prati me. Trema je dobra stvar jer te drži na distanci da ostaneš prizeman jer svi imamo dobre i loše dane pa to sve utječe i na izvedbu, što bi značilo da nekada pjevam užasno, a nekada super jer na kraju krajeva svi smo mi obični ljudi.''
Marin je samouki glazbenik, a otkrio nam je kako se rodila njegova ljubav prema glazbi.
''Samouki glazbenik je nešto što bih rekao da je osoba koja nije nužno završila glazbeno obrazovanje, ali također može biti dobar u tome jer nije sve mjerilo obrazovanja. Bitno je da nešto što radite, to radite s ljubavlju i osjećate i to je ono nešto što vam neće usaditi u obrazovnom sistemu, znači emocija i iskrenost, drugo sve se da naučiti.''
''Što se posla tiče trenutno radim u stanici za tehnički pregled u Krku, a inače sam iz Ivanić Grada. Kolege pružaju maksimalnu podršku kao i šef koji se žrtvuje da mi ustupi što više slobodnih dana kako bi se mogao posvetiti glazbenoj karijeru i za to sam mu neizmjerno zahvalan. Također očekujem da će i sam Centar za vozila uočiti moj trud i zalaganje u glazbu pa možda nekada i biti partner u projektima.''
Planira li neku veliku karijeru?
''Pošto sam zaposlen u stalnom radnom odnosu u trenutnoj firmi teško mi je reći što će biti, ali naravno da bi bilo lijepo živjeti glazbu odnosno uveseljavati ljude na profesionalnoj razini i živjeti od toga.''
Uz pjevanje, Marin i piše pjesme.
''Pjesme sam počeo pisati prije par godina i to je sve spontano krenulo, uglavnom pišem sve žanrove, a par izvođača su već u postupku realizacije samih pjesama koje ćete uskoro imati priliku čuti: Danijel Kranjec, Dario Duvnjak, Gabriel Jurički, Juričko Igor. Svega tu ima od zabavnih do pop-rock izvođača. Inspiracija dolazi trenutno, a najviše kada dođem na plažu i napunim baterije nakon napornog dana i steknem mir i tišinu da mogu čuti misli. Najdraži stih rekao bih i kojim se vodim uvijek u životu je ''Hodaj, nebo strpljive voli
hodaj, mozda se ipak sve u dobro pretvori''.- Gibonni.''
Da može večerati s bilo kojim glazbenikom, živim ili preminulim – tko bi to bio i zašto?
''Na ovo pitanje vam mogu lakoćom reći da bi to bio pokojni Todor Proeski poznatiji kao Toše. On je bio jedno oličenje velikog glazbenika i čovjeka prvenstveno. Njegove pjesme se malo izvode općenito i mislim da je razlog taj da svi imaju ogromnu dozu strahopoštovanja prema tom vokali i čovjeku i nisu sigurni u sebe da ju mogu donijeti upola kao što je on to radio s lakoćom, jer je bio iskren i emotivan.''
Iako je kako kaže ''sretno slobodan'', njegova najveća podrška su:
''Moja obitelj i gospođa majka Diana kako u životu tako i na glazbenom putu, prijatelji Dario Duvnjak i Karla Jonjić.''
1/31 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/25 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
