Gluma, poduzetništvo i novi životni izazovi obilježili su posljednjih nekoliko godina Katarine Baban. U velikom intervjuu za Showbuzz otvoreno je govorila o karijeri, uspomenama koje će zauvijek pamtiti, važnim životnim odlukama i novom poglavlju koje je započela nakon zatvaranja brenda ''Lilith''.
Katarina Baban jedna je od najprepoznatljivijih domaćih glumica, a publika ju je upoznala kroz brojne televizijske i kazališne uloge. Osim glume, godinama je uspješno gradila i vlastiti modni brend ''Lilith'', koji je prošle godine odlučila zatvoriti kako bi otvorila novo životno poglavlje. U razgovoru za Showbuzz otkrila nam je kako je izgledao njezin put do glume, koji su joj projekti najviše obilježili karijeru te zašto se oprostila od ''Lilitha''.
Iako danas iza sebe ima niz zapaženih uloga, ljubav prema pozornici nije nastala preko noći. Još kao djevojčica bila je dio školskih dramskih skupina, recitatora i zbora, a upravo su je ti prvi nastupi polako usmjerili prema glumačkom pozivu.
''Od malih nogu me scena privlačila. Oduvijek sam bila dio dramske skupine, recitatora ili zbora, tako da odluka o upisu akademije nije došla kao nešto iznenadno ili neočekivano.
Ipak, ne mogu reći da sam tijekom odrastanja imala neku potpuno konkretnu ideju da ću jednog dana biti glumica. Zanimale su me razne stvari, privlačile su me različite aktivnosti i uvijek sam bila uključena u nešto novo. Ali čini se da me upravo pozornica, njezin osjećaj stvaranja i izražavanja, poput magneta privlačila sve bliže glumi i na kraju me dovela do onoga čime se danas bavim.''
Tijekom karijere ostvarila je brojne televizijske i kazališne uloge, no neke su joj ostale posebno bliske.
''U najljepšem sjećanju definitivno su mi ostali 'Zlatni dvori', s obzirom na to da je to bila moja prva glavna uloga. Bila sam jako uzbuđena, sretna i ponosna zbog tog projekta te sam zaista uživala u svakoj sekundi rada na njemu. Zauvijek će imati posebno mjesto u mom srcu.
Od novijih projekata izdvojila bih 'U dobru i zlu'. Obožavala sam igrati lik Petre i uistinu sam uživala u tom procesu. Posebno mi je značila suradnja s Enesom, koji je bio savršen partner, ali i cijela glumačka ekipa. Svi smo se nekako posebno povezali, podržavali jedni druge, družili se i stvorili odnos koji se zaista rijetko događa. Mislim da će mi upravo to najviše nedostajati i vjerujem da će proći još dugo vremena prije nego što se ponovno pojavi takav fenomenalan cast koji se toliko dobro slaže i poveže na toj razini.''
Iako mnogi glumci vole pogledati svoj rad kako bi vidjeli rezultat, Katarina priznaje da joj to nije nimalo lako te da često pomisli 'ovo bih danas odigrala potpuno drugačije!'.
''To mi se zapravo događa jako često, čak i kada gledam nove epizode koje se emitiraju. Ne volim se gledati na televiziji jer sam jako kritična prema sebi i rijetko kada u potpunosti budem zadovoljna. S druge strane, kada pogledam neke stare serije i epizode s početka karijere, često se ugodno iznenadim nekim stvarima koje sam tada odigrala.''
Na pitanje postoji li lik u kojem se najviše prepoznala, kaže da u svaku ulogu nastoji utkati dio sebe. Istovremeno pažljivo promatra ljude oko sebe, njihove navike i reakcije, što joj je, smatra, jedan od najvažnijih alata u glumačkom poslu.
''U svaki lik koji igram volim unijeti dio sebe. Često se, kao Blizanac u horoskopu, šalim da imam deset različitih osobnosti u sebi, pa mi zapravo nije teško posegnuti za različitim dijelovima svoje osobnosti i iz njih graditi neki novi karakter.
Oduvijek puno promatram ljude – njihove navike, ponašanja, način komunikacije i reakcije u različitim situacijama. To mi je iznimno zanimljivo i mislim da mi upravo ta sposobnost promatranja i razumijevanja ljudi jako pomogla u glumačkom poslu.
Kada stvaram neki lik, pokušavam pronaći njegovu logiku, razumjeti njegove postupke i pronaći opravdanje za njegove izbore, čak i kada ja osobno nikada ne bih postupila na taj način.
U svaki lik volim utkati dio sebe, ali isto tako i neke karakteristike ljudi koje poznajem ili koje prepoznam kao inspiraciju za osobu koju stvaram. Na taj način svaki lik postane spoj mene, ljudi oko mene, moje mašte i svega što sam kroz život primijetila i doživjela.''
Postoji i lik koji ju je najviše izbacio iz zone komfora. Kako kaže, morala je razumjeti životne odluke koje sama nikada ne bi donijela.
''Izdvojila bih lik koji sam igrala u predstavi 'Iza paravana' u kazalištu Knap. Bio mi je posebno izazovan jer se kroz predstavu odvija cijeli život jedne žene – od velike želje da se uda i pronađe partnera, preko raznih životnih faza, pa sve do trenutka kada se taj brak nađe u ozbiljnom raspadu, a ona i dalje pokušava pronaći svoje mjesto kroz sve situacije koje joj se događaju.
Najviše mi je bio izvan moje zone komfora upravo zbog nekih životnih izbora koje je taj lik napravio te odluka koje je donijela. Neke njezine postupke mi je bilo teško razumjeti jer ih ja nikada ne bih odabrala.
Zato sam za taj lik morala pronaći razumijevanje kroz priče drugih žena, njihova iskustva i životne situacije. Na kraju sam shvatila da je njezina priča zapravo vrlo česta i da se mnoge žene mogu prepoznati u nekim dijelovima njezina puta. Upravo mi je to pomoglo da joj pristupim s više empatije i razumijevanja.''
Na uspjeh u glumi, smatra, ne utječe samo talent. Jednako su važni rad, upornost i odnos prema ljudima s kojima surađuje.
''Smatram da je u glumačkom poslu sve podjednako važno. Naravno, talent je važan, ali rekla bih da je ponajviše bitna upornost, kontinuirani rad i želja za napretkom. Uz to, mislim da je jako važna i socijalna inteligencija, odnosno način na koji gradimo odnose s ljudima s kojima radimo.
Odgojena sam tako da mi je uvijek bilo važno biti korektna i nježna prema svojim suradnicima. Vjerujem da su mi upravo taj pristup, poštovanje prema ljudima i način na koji gradim odnose tijekom godina otvorili mnoga vrata. Gluma je ipak posao koji nastaje kroz suradnju i mislim da je jednako važno kakav si čovjek koliko i kakav si umjetnik.''
Iako mnogi na početku karijere pamte savjete starijih kolega, Katarina priznaje da se najviše oslanjala na vlastiti osjećaj.
''Iskreno, ne sjećam se nekog posebnog savjeta koji sam dobila na početku karijere. Možda i zato što nisam osoba koja se previše vodi tuđim savjetima. Svatko će dati savjet iz vlastite perspektive i vlastitog iskustva, a vjerujem da je svačiji put drugačiji. Uvijek sam stvari radila na svoj način i onako kako sam osjećala da je ispravno. Jedino čime sam se doista vodila bila je intuicija.''
Prošle godine iznenadila je mnoge odlukom da zatvori svoj modni brend ''Lilith'', koji je uspješno gradila cijelo desetljeće. Iako je očekivala da će joj rastanak teško pasti, dogodilo se upravo suprotno.
''Ideja o zatvaranju 'Lilitha' u meni se stvarala otprilike pola godine, a odluka je zapravo postala stvarna onog trenutka kada sam sama sebi priznala da o tome već duže vrijeme razmišljam i promišljam.
Cijela ideja oko brenda i sve što sam u njega utkala krenula je iz želje da, uz glumu koja je ipak dosta nestabilan posao, imam 'nešto sa strane'. Međutim, to 'nešto sa strane' vrlo je brzo preraslo u ozbiljan brend i biznis.
U trenutku kada sam prepoznala da mi taj posao više ne donosi onaj osjećaj uzbuđenja, sreće i želje za kreiranjem, nego je postao nešto što sam osjećala kao 'moranje', shvatila sam da mi je počeo predstavljati veliki teret. Pogotovo zato što sam u tom periodu jako puno snimala i radila na glumačkom polju. Mislila sam da će mi puno teže pasti ta odluka jer ne volim oproštaje i završetke, te da će me učiniti jako emotivnom, nostalgičnom i tužnom. Međutim, zapravo sam osjećala kao da mi je jedan veliki teret pao s leđa.
Zadnjih deset godina, otkad brend postoji, radila sam nenormalno puno. Kada ne bih radila glumački posao, svoje slobodno vrijeme popunjavala bih radom na 'Lilithu'. Jednostavno sam shvatila da više ne želim živjeti svoj život na taj način te da želim imati svoje slobodno vrijeme koje ću provoditi na potpuno drugačiji način, a ne stalno jureći i balansirajući između dva potpuno različita posla.''
Nakon zatvaranja 'Lilitha' nije dugo mirovala. Zajedno s kolegom Matkom Knešaurekom pokrenula je vlastito kazalište ''Nexstage'', no ovaj put odlučila je usporiti tempo.
''S obzirom na to da sam naučena jako puno raditi i da uistinu cijenim i njegujem svoj poduzetnički duh, vrlo brzo nakon zatvaranja 'Lilitha' rodila se ideja o otvaranju vlastitog kazališta s mojim prijateljem i kolegom Matkom Knešaurekom.
Otvorili smo 'Nexstage' kao platformu prvenstveno za nas dvoje, kako bismo stvarali predstave u koje vjerujemo, projekte koje želimo raditi i priče koje želimo ispričati. No unatoč velikim i lijepim idejama, idemo polako. Kao što sam već rekla, drugačije zamišljam svoj život od toga da cijele dane provodim radeći i stalno pokušavajući stići sve obaveze.
Nigdje ne žurimo. Radimo onoliko koliko u određenom trenutku želimo i koliko se svatko od nas može i želi posvetiti. Ne postavljamo si nikakve velike pritiske, ciljeve ni rokove, i upravo mi to stvara jedan osjećaj ugode, daje mi želju za stvaranjem i kreiranjem novih priča koje želimo ispričati.''
Iako je sama odluku o zatvaranju brenda dočekala s olakšanjem, iznenadile su je emocije ljudi koji su godinama pratili ''Lilith''.
''Zapravo me iznenadilo koliko je puno ljudi reklo da im je žao što se 'Lilith' zatvara, a najviše su me dirnule reakcije klijentica koje su godinama kupovale naše haljine za svoje posebne događaje.
Ono što mi je najviše drago jest da su svi komentirali kako je brend uistinu bio poseban i drugačiji od svega što se nudilo na našem tržištu. Drago mi je da sam uspjela ostvariti sve ciljeve i želje koje sam na početku stvaranja brenda zamišljala, ali se istovremeno i pitala jesu li uopće moguće.
Puno toga smo u tih deset godina postigli. Kroz naš brend prošlo je jako puno klijentica, mnoge su nam se vraćale, iznijeli smo brojne kolekcije u koje smo utkali svaki detalj i puno ljubavi. Bilo je puno lijepih trenutaka, ali i puno onih mučnih i stresnih. Ipak, sa svakim proizvodom koji smo napravili na kraju sam bila istinski zadovoljna i ponosna, pogotovo kada bih vidjela ženu koja nosi tu haljinu koju je odabrala za neki poseban i važan trenutak u svom životu.
Imam dojam da su svi oko mene puno više žalovali za zatvaranjem Lilitha nego ja sama. Nisam im mogla objasniti koliko se zapravo osjećam oslobođeno, kao da sam skinula jedan veliki teret s leđa i oslobodila veliki dio svog vremena, ali i napravila prostor za neke nove stvari.''
Galerija
