Ekipa se okupila davne 1998. godine, našavši odmah svoje mjesto pod suncem.
Vjerovali ili ne, ali grupa Elemental slavi već 18 godina uspješnog djelovanja. Ekipa 5. ožujka prvi put nastupa samostalno u Domu sportova. Priča o Elementalu počela je 1998. godine. Koliko se promijenilo otad i što kažu o sadašnjoj društvenoj situaciji, provjerite u intervjuu koji su dali za Dnevnik.hr.
Postajete punoljetni! Koliko se tog promijenilo u 18 godina benda?
Ma nama se to čini kao da se ništa nije promijenilo, ali zapravo puno toga! Krenuli smo kao neki standardni rap trio s programiranim instrumentalima, a eto sada smo došli tu gdje jesmo. Bend! Imamo taj neki poriv da svaku novu pjesmu, pa tako i nove albume, uvijek radimo da nam budu drugačiji i bolji od onih prethodnih. Zato se muzika mijenjala i na neki način odrastala s nama. A nije samo muzika. Naučili smo kroz ove godine kako se brinuti za svoju muziku. Od odnosa prema koncertima, svojim pravima, pa do danas kada smo preuzeli taj poslovni dio u svoje ruke.
Na što ste najponosniji u karijeri?
Najponosniji možemo biti što se tijekom dugih putovanja na koncerte i svog tog stresa nismo uspjeli posvaditi! Što smo već godinama tim kada treba obaviti posao, što se nadopunjujemo kada stvaramo nove pjesme i što smo prijatelji međusobno. Jednostavno radimo što volimo i to nas nosi. Neki imaju druge hobije, a nama svima je hobi stvarati i izvoditi tu muziku. To nas je vezalo i nije uspjelo razdvojiti makar je bilo neki puta stvarno teških situacija i bilo je kušnji.
Pred vama je koncert u Domu sportova, najveći samostalni koncert dosad. Kako teku pripreme i što publika može očekivati?
Ma trebalo je već jednom otići odsvirati taj Dom sportova! Dugo smo sjedili na toj ideji ali to je logistički puno kompliciraniji pothvat od standardnih klupskih svirki. Znamo da imamo kapaciteta nositi se repertoarom i pritiskom ovakve dvorane. Makar tu dvoranu zovu 'mala'. Ali moram priznati da je onaj posljednji jezičac na vagi bio poziv od agencije LAA koji su već uhodani u organiziranju koncerata te veličine. I tu je sve sjelo na svoje mjesto. Spremili smo se za to. Mislim da ćemo odsvirati jedan od najboljih koncerata. Uz to, taman nam je izašao novi album i to nam otvara neke nove pjesme da po prvi puta predstavimo fanovima. A i dobre su nam predgrupe – Marčelo iz Beograda i Sassja iz Tuzle. Ono najbolje što ova naša scena trenutno ima!
Vaše pjesme često su socijalno angažirane. Osjećate li se usamljeno u tom smislu na hrvatskoj glazbenoj sceni?
Ma mi smo možda neki izdvojeni otok. Imamo tu jaku socijalnu komponentu u pjesmama od koje smo u nekim fazama željeli i pobjeći, ali kako je stvarnost takva kakva jest, onda se to duboko uvuklo u naše pjesme. Ne razmišljamo o tome da li smo usamljeni u tome. Jednostavno izađe u tim tekstovima pjesama nešto što proživljavamo. Ali ne želimo se kroz to definirati. Postoji po svijetu dosta l'arte pour l'arte bendova kojima je politička ideja jedino opravdanje postojanja. Nama to ne pada na pamet biti. Bitna je muzika. Ona mora biti dovoljno dobra da sami to želimo slušati. A poruka izađe iz onoga što trenutno proživljavamo. Hipotetski recimo - kada bi se stvari u nama toliko promijenile da naši osobni interesi prebace fokus na recimo šivanje i kukičanje onda bi i o tome pisali pjesme. No mi živimo ovako kako živimo, volimo svoje partnere/ice, idemo na posao, plaćamo podstanarske stanove i s nevjericom gledamo kamo nam država odlazi. Pa tako o tome i pišemo pjesme!
Situacija u kulturi i društvu općenito posljednjih mjeseci iznimno je napeta. Kako biste ocijenili prvih mjesec dana nove Vlade?
Prvo bi se zapitao kojih je to prvih mjesec dana nove Vlade? Jer prvi mjeseci su prošli bez vlade dok se fotelje nisu razdijelile. Ma čak ih još sada dijele na onim nižim razinama. U ovim prvim mjesecima nismo dobili ništa. Nikakve konkretne planove što će napraviti da nam bude bolje. Samo neki izolirani potezi koji su uglavnom bili pogrešni i samo provocirali razne slojeve društva. Jednostavno su se bavili pizdarijama i iz svojih ideoloških pobuda vukli poteze koji ni na koji način ne donose boljitak. A vremena nema. Došli su na vlast jer je narod htio brzi oporavak, ali oni su to tako brzo zaboravili. No njima je bitno je da su se smjestili. Sad će valjda početi jesti kokice, ugasit će se svjetla i u mraku će buljiti. A mi se još nadamo da će nam učiniti da bude bolje.
Imaju li se Hrvati čemu nadati? Što biste savjetovali mladim ljudima?
Savjetovao bi im da se brinu za sebe. Da ne čekaju da postanu prestari za neke životne poteze. Da ne čekaju da im netko učini nešto nego to sami moraju učiniti. I da se nauče veseliti malim životnim stvarima. Ma koliko teško bilo, treba se znati nasmijati.
Nominirani ste za Porina u dvije kategorije. Nadate li se dobitku i što vam nagrada predstavlja?
Pa bilo bi glupo razmišljati da su nagrade nešto nebitno. Ipak je to neko priznanje i već sama nominacija za Porin je nešto što veseli. Da ti neku vjeru da to što misliš da je dobro i drugi percipiraju takvim. A kada se tome veseliš, naravno da se i nagradi nadaš. Normalno, neće se ništa u životu promijeniti s Porinom ili bez njega, ali dobar je to osjećaj kada te netko potapša po ramenu i kao da kaže 'dobar si!'.
