Glas Bobbyja Driscolla mnogi će prepoznati iz filma "Petar Pan", no njegov život bio je daleko od onoga filmske zvijezde.
Glumački svijet često se pokaže koban za mnoge ljude koje se nadaju postati novom filmskom zvijezdom. Čim se utvrdi jedna manja nepravilnost, producenti i redatelji brzi su u otpuštanju kvalitetnih glumaca iako su možda obilježili jedno razdoblje.
Takvo nešto dogodilo se i Bobbyju Driscollu, nekadašnjoj Disneyjevoj dječjoj zvijezdi, koji se tijekom odrastanja izgubio i na koncu premlad završio život.
Driscoll se rodio 3. ožujka 1937. u Iowi, no vrlo brzo s roditeljima se preselio u Kaliforniju. Njegov glumački talent otkriven je slučajno – frizer njegove majke upoznao ih je s agentom i ubrzo je Bobby započeo karijeru u Hollywoodu.
Do svoje desete godine već je glumio u filmovima s velikim zvijezdama poput Margaret O'Brien, ali njegov veliki proboj dolazi zahvaljujući studiju Walt Disney. Postao je prvi dječji glumac koji je potpisao ekskluzivni ugovor s Disneyjem, a njegov najveći uspjeh dolazi 1946. u kontroverznom, ali tada hvaljenom filmu "Pjesma s juga".
Mnoge generacije njegov glas će prepoznati zahvaljujući animiranom filmu "Petar Pan" iz 1953., za koji je bio i model, a velike uloge ostvario je i u filmovima "Otok s blagom" i "So Dear to My Heart".
Za svoj rad tada 13-godišnji Driscoll 1950. godine osvojio je Oscara za izvanredno dječje postignuće, što ga je učinilo najmlađim glumcem tog doba s tako velikim priznanjem.
No kako je ulazio u tinejdžerske godine, tako je nestajao njegov "dječji šarm" koji je Disney volio promovirati. Njegovo lice počelo se mijenjati, a s godinama su stigli i problemi s aknama, glasom i imidžom.
Pogledaji ovo
Godine 1953., nedugo nakon objave "Petra Pana", Disney nije obnovio njegov ugovor – bez upozorenja. Bobby je bio odbačen, slomljen i zbunjen. Pokušao je nastaviti se baviti glumom, promijenio je ime u Robert Driscoll, ali uloge su bile rijetke. U srednjoj školi postao je izoliran, a sa 16 godina počeo je eksperimentirati s drogom – uključujući heroin, što će mu kasnije obilježiti sudbinu.
Kada je imao ni 20 godina, oženio se Marilyn Jean Rush, no ni ona ni njihovo troje djece nije ga uspjelo smiriti. Nakon razvoda 1960. godine Driscoll zbog svoje ovisnosti više nikada nije vidio svoju djecu.
Slijedili su brojni problemi sa zakonom: uhićenja zbog krađa, posjedovanja narkotika i falsifikata čekova. Proveo je vrijeme u zatvoru, a 1960-ih preselio se u New York gdje je pokušao pronaći utočište u avangardnoj umjetničkoj zajednici The Factory pod vodstvom Andyja Warhola.
Dana 30. ožujka 1968., tri tjedna nakon njegova rođendana, dvojica dječaka koja su se igrala u napuštenoj kući na East Villageu pronašla su Driscollovo tijelo okruženo praznim bocama i religioznim pamfletima. Obdukcija je pokazala kako je umro od zatajenja srca izazvanog uznapredovalom aterosklerozom zbog konzumacije droge. Međutim, pored njega nisu pronađeni dokumenti, a nisu pomogle ni fotografije i molbe za prepoznavanjem, zbog čega su ga vlasti pokopale u masovnoj grobnici za neidentificirane osobe na njujorškom Hart Islandu, gdje se nalaze deseci tisuća zaboravljenih života.
Galerija
Pogledaji ovo
Samo godinu dana kasnije njegova majka tražila je pomoć od Disneyjeva studija da ga potraži kako bi se mogao oprostiti od teško bolesnog oca. To je rezultiralo identifikacijom otiska prsta u njujorškoj policiji, koja je tek 1969. shvatila da je preminuli beskućnik bio ni više ni manje nego Bobby Driscoll, glas Petra Pana i nekadašnja dječja zvijezda.
Na neki način Driscoll se mogao poistovjetiti s Petrom Panom, dječakom koji nije htio odrasti i predvodnikom izgubljenih dječaka, jer su njegovi najslavniji dani bili kad je bio dijete, a kada je odrastao, sve je nestalo.
1/27 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/32 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
