Soraya Esfandiary-Bakhtiary, poznata kao princeza tužnih očiju, bila je iranska kraljica čiji je bajkoviti brak sa šahom Mohammadom Rezom Pahlavijem završio razvodom, nakon čega je ostatak života provela u Europi, obilježena slavom, ljubavnim tragedijama i samoćom.
Priča o Sorayi Esfandiary-Bakhtiary jedna je od najtužnijih ljubavnih priča u povijesti kraljevskih obitelji.
Nekadašnja iranska kraljica, poznata po iznimnoj ljepoti i nadimku "princeza tužnih očiju", živjela je život koji je mnogima nalikovao romantičnoj bajci iz Tisuću i jedne noći, ali s vrlo bolnim završetkom.
Galerija
Soraya Esfandiary-Bakhtiary je rođena 22. lipnja 1932. u Isfahanu u Iranu. Njezin otac Khalil Esfandiary-Bakhtiary bio je iranski diplomat i pripadnik ugledne plemićke obitelji Bakhtiari, dok je majka Eva Karl bila Njemica ruskog porijekla.
Zbog obiteljskih diplomatskih veza Soraya je odrastala između Irana i Europe. Školovala se u Engleskoj i Švicarskoj, gdje je pohađala elitne škole za djevojke. U mladosti je bila poznata po iznimnoj ljepoti i elegantnom držanju, zbog čega su je mnogi već tada smatrali savršenom budućom princezom.
Godine 1948. Soraya je putem svog rođaka upoznala Mohammada Rezu Pahlavija, šaha Irana koji se nedavno razveo od svoje prve supruge, egipatske princeze Fawzije. Upoznali su se preko obiteljskih poznanstava dok je Soraya boravila u Europi, i to u vrijeme kada je završila srednjoškolsko obrazovanje u Švicarskoj i učila engleski jezik u Londonu.
Šah je ubrzo bio očaran mladom Sorayom. Nakon kratkog razdoblja udvaranja zaprosio ju je dijamantnim prstenom od 22,37 karata, a njihove zaruke ubrzo su postale međunarodna vijest. Međutim, ubrzo nakon zaruka je dobila tešku bakterijsku infekciju, zbog koje se nekoliko tjedana nije micala iz kreveta, a jedna od legendi kaže kako bi joj Pahlavi tijekom svakog obilaska ostavljao na jastuk po jedan novi dijamant.
Par se vjenčao 12. veljače 1951. u Teheranu, u raskošnoj ceremoniji koja je bila praćena diljem svijeta. Soraya je nosila glamuroznu vjenčanicu modne kuće Christian Dior, a snježna oluja tog dana mnogima je izgledala kao simbol sreće i novog početka.
Kao kraljica Irana, Soraya je bila izuzetno popularna. Smatrali su je jednom od najljepših žena tog vremena, a mnogi su komentirali njezinu eleganciju i sofisticiranost. Ipak, život na dvoru nije bio jednostavan – odnosi s članovima kraljevske obitelji često su bili napeti, a pritisak javnosti bio je ogroman. Unatoč glamuru, iza kraljevskog života krila se duboka osobna borba.
Najveći problem u njezinu braku bio je činjenica da nije mogla roditi nasljednika. U monarhiji poput iranske to je predstavljalo ozbiljan politički problem jer je šah morao osigurati muškog nasljednika, a u slučaju da ga ne dobije, tron bi pripao njegovom mlađem bratu.
Pogledaji ovo
Pokušavala je različite medicinske tretmane u Švicarskoj, Francuskoj i Sjedinjenim Državama, no bez uspjeha. Šah joj je čak predložio da uzme drugu suprugu kako bi dobio nasljednika, no Soraya je to odlučno odbila.
Soraya je ubrzo dobila nekoliko nadimaka koji su obilježili njezin javni imidž. Najpoznatiji je bio princeza tužnih očiju, dok su je neki nazivali i kraljicom tuge, jer je njezin život bio obilježen osobnim tragedijama.
Nakon godina pritiska i političkih rasprava, 1958. godine objavljen je njihov razvod. Soraya je tada imala samo 25 godina. Kasnije je rekla da je prihvatila razvod kao žrtvu vlastite sreće za budućnost države, no iza kulisa je tvrdila kako je svemu kumovala njegova majka koja je nije voljela.
Nakon razvoda Soraya je napustila Iran i preselila se u Europu. Šah joj je osigurao luksuzan život – stan u Parizu, mjesečnu alimentaciju i brojne vrijedne poklone, dok se on oženio za Farah Dibu.
Pokušala je započeti novu karijeru te se kratko okušala u glumi, ali nikada nije ostvarila veći uspjeh. Tijekom tog razdoblja bila je u vezi s talijanskim filmskim redateljem Francom Indovinom, čija je smrt u avionskoj nesreći dodatno produbila njezinu tugu. Ostatak života uglavnom je provela povučeno, između Pariza i drugih europskih gradova.
Posljednjih godina života je živjela uglavnom sama u Parizu, daleko od političkih i kraljevskih krugova koji su je nekada okruživali. Preminula je 25. listopada 2001. godine u dobi od 69 godina. Iako je nekoć bila jedna od najpoznatijih kraljica na svijetu, kraj života provela je u tišini i privatnosti. S druge strane, režim njezinog bivšeg muža, koji je naposlijetku dobio željenog muškog nasljednika, pao je 1979. u revoluciji, a on sam prognan u Egipat gdje je i preminuo godinu dana kasnije.
Priča o Sorayi i danas fascinira povjesničare i ljubitelje kraljevskih obitelji. Njezina ljepota, tragična ljubav sa šahom i život obilježen samoćom pretvorili su je u jednu od najlegendarnijih figura moderne monarhije. I upravo zbog toga ime Soraye Esfandiary-Bakhtiary i danas mnogima priziva sliku žene čiji je život bio spoj bajke, politike i duboke osobne tuge.
Koliko se Iran promijenio od revolucije 1979. do danas, pročitajte na Dnevnik.hr-u (OVDJE).
1/19 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/41 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
