Prošlogodišnja sezona Kazališta Kerempuh mogla bi se opisati kao više no uspješna. Odlične komedije za koje bi se ulaznice rasprodale u rekordnom roku, životna gluma i inovativni komadi – sve uspjeh do uspjeha. Šteta što se to nije nastavilo. Ovogodišnja je prva premijerna predstava Kerempuha naime – podbacila.
Galerija
Kada biste pročitali sažetak radnje "Doma je najbolje" ili kada bi vam ga netko ovlaš prepričao, pomislili biste da Kerempuh ima apsolutni hit sezone.
Crnohumorna komedija o kapitalizmom uništenom društvu i obiteljima iz kojih se odrasla djeca nikako ne mogu ili ne žele odseliti, zvuči kao idealno kazališno štivo za Hrvate. U zemlji koja se nalazi pri samom vrhu popisa zemalja u kojima "djeca" odseljavaju od roditelja kada već debelo zagaze u tridesete godine života, u zemlji u kojoj se zastrašujuće velik broj građana u nekom trenutku susreo s opasnošću od ovrhe te u zemlji koja stalno rađa nove političare koji govore da je sve u redu, kada baš ništa nije u redu, predstava "Doma je najbolje" došla bi kao lijek na ne jednu našu rak-ranu.
Ipak, to se nije dogodilo. Očekivanja su bila velika – režiju predstave potpisuje prokušani kazališni redatelj Rene Medvešek, od kojeg uvijek očekujemo dobre stvari, a Kerempuhov ansambl općenito pod dobrim vodstvom može itekako zasjati. No ovog puta pred publiku je predstavljen komad velikog potencijala koji, nažalost, nije uspio dovoljno uvjerljivo progovoriti hrvatskoj publici.
Francuska komedija "Doma je najbolje" iliti "Lapin Lapin" s velikim je uspjehom igrala na brojnim svjestkim pozornicama, a s obzirom na univerzalnost tema kojima se bavi, to i ne čudi. Ne može se reći da je ova hrvatska inačica koja je premijeru doživjela 27. listopada ove godine, potpuni promašaj, ali definitivno je razočaranje. Univerzalnost teme mogla je biti dodatno približena našoj publici i prilagođena hrvatskoj svakodnevnici, čime bi se sigurno više puta zaorio smijeh u gledalištu. Ovako je ono devedeset posto vremena bilo nijemo – što Kerempuhu nikako nije u interesu.
Pitanja poput onih što učiniti kada zakoračiš u pedesete pa dobiješ otkaz jer si višak i u firmi i u društvu, što učiniti kada ti se djeca vrate kući jer se ne mogu prehraniti, zaljubiti niti održati brakove, što učiniti kada si dužan na sve strane - pitanja su koja si postavljaju građani baš svakog kapitalističkog suvremenog društva. U tom smislu ova komedija vrlo britko progovara o socijalnoj nesigurnosti u kojoj danas svi živimo. O pamahnitalom društvu u kojemu se svi pomalo ponašamo kao luđaci, a kako uostalom i ne bismo?
I kako je onda moguće da uz tako dobru tekstualnu podlogu "Doma je najbolje" nije, barem po našem mišljenju, uspjela doći do srca zagrebačke publike? Odgovor je jednostavan – previše je "raspršena". Nefokusirana.
Od terorista, hakera, problema nacionalnih i vjerskih manjina, neimaštine pa sve do ismijavanja političara, "Doma je najbolje" nudi kritiku društva, ali nedovoljno usmjerenu da bi bila kvalitetna. U moru problema s kojima se likovi suočavaju gubi se dubina priče, pa finalni produkt izgleda tek kao hrpa nabacanih motiva. Svi problemi na jednom su mjestu stavljeni pred gledatelja, no on zbog toga što se u njih uopće dublje ne zadire – prema njima ne osjeća baš ništa.
Likovi se stalno svade, njihovi motivi i karakteri nejasni su, djeluju nedovršeni poput skica. Glumci nepotrebno vrište na pozornici, što je općenito čest problem našeg kazališta, a jedina koja doista uspijeva dirnuti publiku i podići svoj lik na višu razinu jest odlična Anita Matić Delić u ulozi Mame.
Čvrsta, dirljiva i brižna, Mama Anite Matić Delić najuvljerljiviji je lik predstave koji doista nosi cijelu priču na svojim leđima. Baš kao što u svojoj kazališnoj obitelji drži sve ukućane na okupu, tako održava i cijelu predstavu od potpunog potonuća.
Kao što smo već rekli - šteta, jer da se scenaristički ova komedija dodatno prilagodila hrvatskoj javnosti, ukupni dojam vjerojatno bi bio puno bolji. Ovako imamo predstavu koja će tek rijetke impresionirati.
1/7 >>
Pogledaji ovu galeriju
