Ovo se ne propušta: Zagrepčani će uskoro moći uživati u slovenskoj predstavi "Rajzefiber"

Galerija 0 0

Pogledaj i ovo "Ja od jutra nisam stao" Izvrnuti svijet rodnih uloga na daskama Kerempuha: Što bi bilo da muškarci postanu "droljci", a žene predatori?

3 vijesti o kojima se priča tuga u lisinskom Ante Gelo u suzama na komemoraciji Matije Dedića, jedan trenutak bio je posebno dirljiv tužna sudbina Pogled na slomljenu Gabi Novak na komemoraciji sina jedinca lomi srca velika tuga Ava Karabatić u suzama se oprostila od oca, prizori s posljednjeg ispraćaja paraju srce

U petak, 7. veljače Satiričko kazalište Kerempuh ugostit će predstavu “Rajzefiber” (Reisefieber)" Gorana Vojnovića u režiji Anice Tomić, prema dramaturgiji Jelene Kovačić, i u izvedbi Slovenskog ljudskog gledališča Celje i Prešernovog gledališča Kranj.

Poljski sociolog Zygmund Bauman u eseju "Migrantska panika i njezina (zlo)upotreba" vrlo točno utvrđuje da smo postali taoci medija koji spretno obavještavaju javnost o tjeskobi i strahu te su puni referenca o migrantskoj krizi koja je zavladala Europom i najavila kolaps života kakav poznajemo. U takvom se stanju ne gleda na izbjegličku povijest naših prostora nego se na migrante gleda kao na prijeteće i opasne sile koje će uništiti naš identitet i integritet.

Saša je prisiljen brinuti se o svojoj bolesnoj majci. Dodatnu mu pomoć za nju pronalazi prijateljica Daša. Iz izbjegličkoga centra dovode mladu izbjeglicu koja odmah posluži kao okidač za val predrasuda. Zapravo je Saši briga o majci ujedno idealan izgovor zbog kojeg se ne može pridružiti djevojci u Londonu. Jedan se tjedan rastegne u jedan mjesec i njegov odlazak u inozemstvo sve se više odgađa.

Snovi o boljem životu u stranoj zemlji brzo se rasplinjuju s njegovom spoznajom da je on i tamo svejedno stranac te da i tamo nailazi na svijet otuđenja, svijet tjeskobe, usamljenosti i neprilagođenosti, a u takvome svijetu on nigdje ne pripada.

Posve različite životne sudbine razotkrivaju odnose u društvu i među prijateljima. Ljubaznost je samo izgovor za vlastitu nezrelost i neodlučnost, a milosrđe postaje drugo ime za sebičnost i izgovor zbog kojeg se izbjegavamo suočiti s vlastitim problemima. Što se događa kada se aktivizam u teoriji pa čak i u praksi dovede u pitanje? Što će biti kada se sami nađemo u poziciji da moramo donijeti odluke i kada nešto što je tuđe postane naša sadašnjost i stvarnost?

U predstavi igraju Aljoša Ternovšek, Lučka Počkaj, Tanja Potočnik, Miha Rodman, Lina Akif, Tarek Rashid / Ciril Roblek.

Slovenski filmski i televizijski redatelj, scenarist, pisac i kolumnist Goran Vojnović jedan je od najprepoznatljivijih imena na slovenskom književnom području. Napisao je tri romana – "Čefuri raus!", "Jugoslavija, moja domovina" i Smokva. Za prva je dva romana 2009. i 2013. dobio nagradu Kresnik, za Smokvu Župančičevu nagradu 2017. U listopadu 2018. je za Jugoslaviju, moju domovinu dobijo talijansku nagradu Latisana per il Nord est, a tamo je roman u autorovoj adaptaciji doživio scensko uprizorenje.

Za kazalište je Vojnović napisao komediju "Takav si", režirao je četiri kratka ("Fužine zakon", "Sezona 90/91", "Moj sin, seksualni manijak", "Kinezi dolaze") i dva cjelovečernja filma ("Piran – Pirano" i "Čefuri raus!"). S Markom Šantićem napisao je scenarij za Šantićev kratki film "Sretan put Nedime". Napisao je i scenarij za kratki film "Svjetla grada" u režiji Klemna Dvornika.