Koliko joj se svidjela Zemlja izlazećeg sunca, pokazala je i tako što je naučila pozdraviti na japanskom. A iako njezin "konichiva" nismo uspjeli snimiti našom kamerom, dvogodišnja Mia uspjela nam je prenijeti svoj doživljaj ove daleke zemlje. Svakako, nešto je imao i za reći njezin otac, poznati chef i pilot Mario Mandarić. Kako je putovati s malim djetetom te što ga je posebno osvojilo ispričao je našoj Jeleni Prpoš za IN magazin.
Gledati kako Mia kroz svoje oči doživljava Zemlju izlazećeg sunca, za Marija je bilo posebno iskustvo. Iako možda ovaj poznati chef i supruga Matea nisu uspjeli doživjeti Tokio kao grad koji nikad ne spava jer su morali ići rano leći , ne žale ni trenutka što su na ovo daleko putovanje otišli u društvu svoje dvogodišnjakinje.
Ideja o putovanju u Japan bila je spontana. Jednostavno su misao "mogli bi nekad otputovati u Japan" pretvorili u mogli bismo otputovati sada.
''Moraš biti opušten, inače bi skrenio, iskreno. Nekako, ona još uvijek spava popodne. Može ona spavati u kolicima kad smo mi na putu, nema veze. Tako da nismo se mi baš nešto puno prilagođavali njoj, već ona nama'', priča nam Mario.
O tome da bi moglo biti teško puTOvati s djetetom, nisu ni pMIšljali. Već u zrakoplovu, ova se mlada dama poKAzala kao avanturistica. Prava tatina kći.
''Mia voli avione, Mia voli dizalice, bauštele. Nemaju ništa draže nego stati gledati bauštelu, dizalice, kako rade. Voli avione, voli se voziti u avionima. Još se nije vozila sa mnom u ovom malom avionu jer to još nije spremno jer je to dosta bučno. Ali naviknuta je od malih nogu na avione''.
Lako bi se mogla naviknuti i na daleke destinacije. Možda joj se, za čudo njezinih roditelja, tek japanska verzija Disneylanda nije baš svidjela.
''Pošto smo Matea i ja bili sami s njom, onda smo morali jedno po jedno ići na vožnje''.
Za tatu Marija, veći Disneyland od samog Disneylanda bilo je nešto sasvim drugo.
''Meni je Tokio bio odličan, pogotovo radi auta i radi te cijele auto scene. Jer ono gledam te filmove od kad sam bio dijete, igram igrice, Tokio drift. I mogu ti reći da sam otišao na onaj Daikoku parking sa jednim likom kojeg sam upoznao tamo na nekakvu turu. I on me vozio sa tim njihovim autima, upoznao sam dosta ekipe. Ja sam u biti kao malo dijete tamo među svim tim autima''.
Uz Tokio, posebno ga je oduševio pogled na Fuji, ali i Osaka , grad koji je nešto opušteniji, prilagođen mladima. Japanska pravila ponašanja na ulici o kojima se cesto piše, poput onih da nije dozvoljeno puhati nos, nositi sunčane naočale ili glasno razgovarati u podzemnim željeznicama, nisu primijetili.
Pogledaji ovo
''Mi smo najnormalnije bili u vlakovima, bez dana niko išta reka i ja sam tetoviran išao u onsene. Iako u neke onsene, to su ove njihove toplice, ne smiješ ući ako si tetoviran pa je Matea tražila baš one gdje smiješ s tetovažama''.
Tetovaže su se nekad u Japanu povezivale s kriminalnim skupinama, Yakuzama. S druge strane, japanska kuhinja odražava sasvim drugačiju stranu njihove kulture. U Japanu se hrana ne doživljava samo kao obrok, već i kao važan dio svakodnevnog života i kulturnog identiteta.
''Ono što nije u sezoni, to ne možeš kupiti u Japanu. Pa tamo, ali to ide u ekstreme, ne možeš mrkvu kupiti cijelu godinu, jer nije u sezoni cijelu godinu. Tako da neke stvari na što si navikao ovdje, tamo jednostavno su drugačije. Dosta je izazovno i raditi tamo na taj način, a opet je nekako, možda bolje'', zaključio je Mario.
Pogledaji ovo
Japanska radna etika ono je što Marija oduševljava. Ona vrijedi i u kuhinjama u koje je Mario imao priliku zaVIriti. A sve što su u ovoj dalekoj zemlji pojeli, čak i u malenim i neRAzvikanim restoranima bilo je na visokom nivou. Baš po mjeri chefa s Michelinovom zvjezdicom.
Japan je budućnost. Baš žive u budućnosti.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte na novaplus.hr.
1/20 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/21 >>
Pogledaji ovu galeriju
