Vjera, obitelj i domovina sinoć su u dvorani Lisinski prvi put glazbeno ujedinile iseljenu i domovinsku Hrvatsku. Bio je to spoj suvremenih i domoljubnih hitova, ali i vrhunske duhovne glazbe. Na pozornici su se izmjenjivali izvođači iz dijaspore, a nastupili su i Vladimir Kočiš Zec te klapa Sveti Juraj Hrvatske ratne mornarice. Djelić atmosfere u prilogu donosi naša Dijana Kardum.
Na Dan neovisnosti, glazba je u Zagrebu spojila domovinu i iseljeništvo. Koncert pod nazivom ''Vjera, obitelj i domovina'' okupio je izvođače iz Hrvatske, ali i one koji već desetljećima žive izvan njezinih granica.
''Slavonski Brod – München. Otišao sam prije 30 godina na tri mjeseca, ostao sam 32 godine. Bavim se glazbom cijeli život'', govori Vlado Bašić.
''I vjeru, i obitelj, i domovinu u zadnje se vrijeme jako zapostavlja. Na snazi su i djeluju neke sasvim druge vrijednosti do kojih ja uopće ne držim. S obzirom na to da sam i osobno vjernik – nisam praktičan vjernik, ali sam vjernik – mislim da je moje gostovanje na ovom koncertu samo jedna mala podrška toj ideji da se te vrijednosti na bilo koji način ponovno dignu na svoje zasluženo mjesto'', kaže Vladimir Kočiš Zec.
''Mi smo, čak mislim, najgostoljubiviji i najljubazniji narod, možda čak i na planeti. I evo, kao ovaj koncert – vjera, obitelj, domovina – to predstavlja puno, predstavlja nas kao obitelj, nas kao iseljenike koji živimo vani'', dodaje Ante Beko.
Bila je to večer u znaku duhovne glazbe, domoljublja i povratka vrijednostima koje, kako poručuju izvođači, ne smijemo zaboraviti.
''Duhovna glazba me zapravo oduvijek prati i mogu reći da je moj glazbeni put nekako i krenuo iz duhovne glazbe. Krenuo mi je stvarno iz crkve jer sam, kao dijete, išla na zbor s mamom. Gledala sam časnu sestru kako svira i nekako je sve tako krenulo – zbor dječji, zbor mladih. Stalno sam bila uključena u te crkvene zborove'', kaže Lucija Omazić.
''Naši ljudi iznimno vole domovinu. Osjeća se jedna velika čežnja kod njih kada je u pitanju domovina, i posebno emotivno doživljavaju domoljubne pjesme. Naš dolazak među hrvatske iseljenike uvijek je dočekan s puno emocija, a cappella izričaj vrlo je emotivno doživljen'', govori Marko Bralić.
Poseban je doživljaj i kada klapa otpjeva popularnu pjesmu "Ako ne znaš što je bilo".
''Brojne klape su me kontaktirale – mislim 30–40 klapa u domovini i izvan nje – svi su zatražili taj aranžman. Ljudi iznimno vole klapsku pjesmu jer je ona sama po sebi cijenjena. To je zapravo jedan, rekao bih, hrvatski nacionalni brend. I kada se u takvom a cappella izričaju napravi izvedba popularne pjesme, onda one na poseban način dopru do ljudi – posebno tekstualni dio i harmonija koju klapa stvori'', dodaje Bralić.
Ova glazbena večer bila je most između generacija, ali i kontinenata. Iz Pittsburgha je stigao Jerry Grčević, koji nosi titulu jednog od najboljih tamburaša u Sjedinjenim Američkim Državama.
''Moj djed je svirao tamburicu. Onda moj tata i stric – oni su svirali, imali su tamburaški orkestar u Pittsburghu. Kad su ljudi došli iz Hrvatske u Ameriku, htjeli su imati nešto što ih veže i da ne izgube taj osjećaj praznine u srcu. I tamburica je bila ključ za to'', priča Jerry Grčević.
Na koncert je došla publika iz svih dijelova svijeta. Povod je bio i 1100. obljetnica Hrvatskog kraljevstva i krunidbe kralja Tomislava.
''Ideja je nastala spontano. Sa suradnicima iz iseljeništva i domovine sjeli smo i razgovarali. Zašto ne? Ovo je jubilarna godina, veliki događaj – krunidba prvog hrvatskog kralja, kralja Tomislava, obljetnica Hrvatskog kraljevstva. I tako smo se i mi iz hrvatskog iseljeništva našli u toj ideji da dođemo i proslavimo u srcu Zagreba'', pojašnjava organizatorica Marina Stojak.
Večer je bila obogaćena i slikom. Umjetnica Eva Vukina svojim radom poručuje – obitelj je u središtu svega.
''Rekla bih da poziva na obraćenje, na povratak domovini, povratak obitelji – tim vrijednostima koje su besplatne. Bog nam je dao obitelj, Bog je rođen u obitelji i mislim da je danas obitelj jako ugrožena, tako da je bitno staviti naglasak na obitelj. Na slici je u samom centru Sveta obitelj – Isus, malo dijete Isus i Srce Isusovo'', kaže slikarica Eva Vukina.
Uz glazbu, slavilo se i zajedništvo – ono koje, kažu izvođači, i dalje snažno živi među iseljenim Hrvatima.
''Mi smo veliki navijači naših sportova, pogotovo nogometa, ali i svih sportova – i vaterpola. Sjećam se jednog detalja: na prvenstvu u Rusiji, kad je utakmica završila, sjeo sam u auto, otišao iz Austrije u Kotor Varoš, pa pješice odatle natrag, noseći sa sobom ponos za obitelj i našu reprezentaciju. Raširio se taj osjećaj diljem svijeta. Ja je volim i mi je volimo, mi živimo za nju. Kad se intonira naša himna, meni suze idu, moja djeca plaču. Tako da pokušavamo očuvati našu tradiciju, tu ljubav prema domovini, jer to je naš identitet'', kaže Beko.
Povratak je mnogima najveća želja.
''Godinama znaju moje pjesme, ali ne znaju tko ih izvodi. Znate kako je – kad niste u svom dvorištu, nitko ne zna za vas. Ali eto, ako Bog da, vratit ću se uskoro pa ćemo se još malo češće družiti'', kaže Bašić.
Za Vladimira Kočiša Zeca ovo će ljeto biti malo mirnije. Nakon nedavne smrti jednog od članova, Marinka Colnage, emocije su i dalje svježe.
''Gledajte, život ide dalje. Moram ga održavati dostojanstveno i na umjetničkoj razini.''
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
Galerija
