Na crvenom tepihu prestižnog televizijskog festivala u Monte Carlu bila je i naša ekipa. Danas vam donosimo ekskluzivni razgovor sa zvijezdom kultnog filma Veliko plavetnilo. Jean-Marc Barr oduševljen je kulturom i duhom Balkana – godinama je ljetovao na Hvaru, a najviše voli provoditi vrijeme sa svojim desetogodišnjim sinom. Čime se danas bavi, ispričao je karizmatični francusko-američki glumac našem Davoru Gariću.
Gospodine Barr, bonsoir, dobrodošli u IN Magazin!
Koje još balkanske riječi znate?
''Brzo, Danas je lijep dan, Idi u pi*ku materinu...'' smije se.
''Posjetio sam Jugoslaviju 80-ih, i za jednog Kalifornijca dolazak u grad poput Beograda bio je nešto posebno... Svi su bili siromašni, ali jednaki. Kad bi nastao problem, bio je naš problem – a ne moj. To je jedan od najvećih problema u SAD-u'', pojasnio je.
Jeste li ikada bili u Hrvatskoj?
''Naravno! Provodio sam ljeta u Svetoj Nedjelji na otoku Hvaru. Još nisam upoznao Zagreb – zapravo, sletio sam u Zagreb kada je rat počeo i odmah smo morali poletjeti dalje, tako da ga nikada nisam vidio. Ali bio sam u Bosni, u Sarajevu. Zaljubio sam se u Jugoslavenku 1983., bila je koncertna pijanistica. Kroz nju sam upoznao moralnost umjetnosti u istočnoeuropskim zemljama, što me jako inspiriralo.''
Koja istočnoeuropska jela volite?
''Sjećam se hleba i pite. Bio sam u Beogradu 80-ih i 90-ih, često sam se družio u klubovima glumaca i pisaca. Za jednog Kalifornijca, pa čak i Francuza, to je bilo rijetko jer je pod komunističkim režimom postojala stvarna ideja o kulturi. Upoznao sam repertoarne glumce koji su izvodili predstave o kojima sam sanjao. Plaća je bila minimalna, ali iskustvo ogromno. U Americi sve ima cijenu – i onda najednom više ništa ne vrijedi.''
Barr kao da je stvoren za filmove čija se radnja odvija u moru. Dio je nove francuske serije Rivages – trilera koji nas uranja u morski svijet.
''Zapravo sam jako dobar u vodi. Veliko plavetnilo mi je omogućilo da me ljudi s time poistovjete. Nisam to očekivao.''
Ovaj glumac izdvaja mnogo vremena i novca za zaštitu okoliša, posebno morskih vrsta. Kako priznaje, vjeruje u ideale koji su možda neostvarivi u današnjem svijetu, ali smatra da samo suživot s prirodom i svijet bez granica mogu donijeti blagostanje.
''Jednostavno je. Moramo se emancipirati od nacija i shvatiti da granice ne postoje. Ako postoji politika, ona mora biti uključiva, a ne isključiva. A mi imamo sve te seronje koji pokušavaju sve učiniti isključivim. Trump je najveći od njih! I to je ta borba!''
Prati i aktualnu situaciju između Irana i Amerike.
''Bombardiraju, započinju Treći svjetski rat – to je strašno. Pa, ja sam dijete rata. Europski šljam rođen u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata. Imao sam privilegiju lutati svijetom kao svjetski skitnica i shvatio sam da nema dovoljno razlika da bismo bili neprijatelji.''
Njegov otac je također bio vojnik.
''U tri rata! Drugi svjetski, Koreja i Vijetnam!''
Što ste od njega naučili?
''Nije bio hrabar! Nije imao izbora! Bio je drugi sin u obitelji i dan nakon Pearl Harbora su ga ukrcali na autobus. Završio je Drugi svjetski rat i htio postati trener američkog nogometa, ali onda je počela Koreja i opet su ga uzeli – nije imao izbora.''
Svojem djetetu zato želi omogućiti izbor. S talijanskom redateljicom Stellom Di Tocco ima desetogodišnjeg sina kojem su dali ime Jude.
Kako biste sebe opisali kao oca?
''Dobar sam otac! Ne kao moj tata! U francuskom postoji izreka: dobar sam otac, ali nisam najbolji uzor. On nije morao odrastati u vojnom mentalitetu kao ja – trebalo mi je 15 godina da to izbacim iz sebe. Nije morao odrastati kao katolik, ja sam gotovo postao svećenik – trebalo mi je još 15 godina da to ostavim iza sebe. On je već s deset tamo gdje sam ja bio s dvadeset i pet…''ž
Što je još rekao, pogledajte u prilogu.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/31 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/26 >>
Pogledaji ovu galeriju
