Od prvih koraka na atletskoj stazi, preko europskih i svjetskih medalja, sve do teške životne borbe. Ana Mrčić dokaz je da ljubav prema sportu ne priznaje prepreke. Kako je iz bolesti izvukla snagu za nove pobjede, pogledajte u priči Jelene Prpoš za IN magazin.
''Kad sam imala 10 godina, tad me tata upisao u atletsku školu. I od tad sam trčala i štafete i kroseve, skakala u dalji vis i sedmoboj00, priča Ana Mrčić.
Kako bi nastavila uspješno koračati atletskim stazama, Anu je spriječio, jednostavno, život. Sa dvadeset godina počele su ozljede, posvetila se obrazovanju, a kasnije i obitelji. Ipak, sportu se vratila u 42. godini. Jer ljubav je bila jednostavno jača.
''Kad je sam sin počeo trenirati atletiku, onda me to ponovo nekako privuklo. Dok sam ja u stvari čekala na treninzima, mi je bilo glupo da samo sjedim i čekam. Onda sam i ja počela malo trenirati'', govori Ana.
A s treninzima uslijedili su ubrzo i prvi rezultati. I to vrhunski. Već na prvom europskom prvenstvu 2010. osvojila je peto mjesto, a potom se ova veteranka uspinjala samo prema vrhu.
''U 2013. godini sam bila najbolja, iskočila sam zapravo svoj najbolji troskok u životu koji me doveo na prvo mjesto svjetske liste veteranki moje kategorije. U Brazilu sam osvojila dvije medalje, čak na svjetskom prvenstvu brončanu u skoku u dalje i srebrnu u troskoku. Tu sam 2014. postala europska prvakinja, za centimetar sam pobijedila najljuću konkurenticu''.
Ove brojke i medalje još su i sjajnije kada znate pozadinu Anine priče. S povratkom sportu dijagnosticiran joj je mijelodisplastični sindrom. Bolest koštane srži koja se manifestira nedostatkom krvnih stanica.
''Moja doktorica je meni čak zabranila, rekla je, vi se ne smijete baviti sportom, to je preriskantno. I zbog mogućnosti krvarenja, zbog mogućnosti da dobiješ doslovni infarkt na trenigu, zbog premalog prenusa kisika, infekcija''.
Natjecala se tada s potpuno zdravim ženama. Bolest si, kaže, nije htjela priznati. No simptomi su bili tu da je na nju podsjete.
''Brže umaranje zbog manjka eritrocita i češće infekcije. Na Svjetskom prvenstvu u Australiji kad sam pobjedila sam ja doslovno tamponirala usta, nos, sad krvarim i što imam tih problema nego zapravo na to što bolje skočim''.
Godine transfuzije krvi držale su je na životu, a 2017. iz hrvatskog registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica, osnovanog zahvaljujući Zakladi Ana Rukavina, pronađen je kompatibilan donor. Donor koji život znači.
''Tu je sliku naslikao moj tata. I on je tu napisao Kilimanjaro i Nova Ana, Nova Ana, obzirom da sam ja transportirana pa sam Nova Ana. A u stvari to i Nova je, kad se premeću slova, Ivona, ime moje donorice. Simbolično nas dvije, obzirom, ja kao sam se fizički samo ja popela i tu se vidi kako se mi penjemo, kao ona mene malo pogurava gore, odnosno njene stanice mene nose i evo nas na vrhu na 5.895 metara'', objasnila je Ana.
No nije samo ova slika podsjetnik i zahvala za novu životnu priliku. Svojoj donorici, Ana je posvetila i prvu medalju osvojenu na europskom natjecanju transplantiranih.
''Da nje nije bilo, ne bi bilo niti te medalje, niti vjerovatno ni mene..
Zlatom, srebrom i broncom okitila se Ana i na ovogodišnjem svjetskom natjecanju u Dresdenu, i to iz skoka u vis, skoka u dalj i prsnog plivanja.
''Osjećaj je super, atmosfera je odlična. Na svakom koraku osjetite tu zahvalnost ljudi koji su tamo i nekako svi bodre svakoga, nema nekog rivalstva''.
Nema rivalstva, ali zato je bilo više od 2 tisuće natjecanja iz 17 različitih sportova. I bila bi to odlična promocija Lijepe Naše da je Ana imala uz sebe hrvatsku zastavu ili barem dres s prepoznatljivom šahovnicom. No jedva je prikupila, uz pomoć Udruge Transplant, dovoljno za kotizaciju na prvenstvu.
''Mi koliko god smo tražili donacije, znači javljali se na natječaje, sve smo dobili odbijenice, dakle nitko nije prepoznao to kao očito neki vrijedni pokušaj da se stupi na tu svjetsku scenu transplantiranih. Iako mi nismo priznati, mi u Hrvatskom olimpijskom odboru, kao što su paraolimpijici, slijepi, gluhi i tako dalje, transplantirane niko zapravo ne prepoznaje'', govori Ana.
Neće ovo obeshrabriti ovu srčanu sportašicu, ženu koja zna cijeniti život i boriti se. Ana već razmišlja o sljedećem prvenstvu i odlasku u Nizozemsku, gladna novih medalja. Jer život je jedan i treba ga maksimalno iskoristiti.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
