Zahvaljujući njima nitko nije ostao gladan. Oni su kuhari iz cijele Hrvatske koji su se odmah nakon potresa organizirali i zaputili u Banovinu, gdje su dva tjedna neumorno kuhali za sve one kojima je trebao topli obrok. Naša Ivana Nanut posjetila je Sisak, Petrinju i Glinu, gdje je razgovarala s malim ljudima velikog srca, našim herojima s kuhačama.
Ovo je priča o herojima s kuhačom, kuharima, koji već dva tjedna nesebično pomažu potresom pogođenoj Baniji, kako bi svima u ovim danima kada im je najteže osigurali ono što svatko od nas zaslužuje - topli obrok.
Pogledaj i ovo
"Svi smo ovdje došli s jednim ciljem, pomoći ljudima onime što znamo, znamo kuhati. Ljudi su nam donirali namirnice, nešto smo donijeli mi sami. Došli su ljudi iz Splita, Brača, Osijeka, Petrinje, Đakova, iz cijele Hrvatske, od Prevlake do Dunava", rekao je kuhar Petar Krželj.
"Ima stara izreka: 'Kad se hoće, sve se može' i to treba biti politika. Nismo ni mi imali ispočetka potporu i logistiku, ali upornošću i odlučnošću uspjeli smo sve provesti u djelo. Samo volja, gdje ima i volje, ima i puta", istaknuo je kuhar Neven Aljinović.
I doista, volja je bila toliko velika i brza, da su ovi dečki iz Dalmacije odmah nakon jakog potresa 29. prosinca krenuli prema Petrinji, s tećom od milja zvanom ''humanitarka''.
"Tako je, to je 'humanitarka', od milja nazvana teća koju je osmislio pokojni čovjek i mislimo da je zadovoljan jer se koristi u prave svrhe", rekao je Neven.
Na trgu u Petrinji kuha nekoliko odvojenih ekipa, tu su i kamioni iz kojih se u neka sretnija vremena prodavala hrana, a ekipa Splićana miješa gulaš u golemom loncu, izrađenom u splitskom škveru.
Ugostitelj Josip Eterović otkrio je koje je jelo na meniju. "Juneći gulaš s varivom, znači malo povrća, krumpira, junetine i 40 litara crnog vina", rekao je Josip, kojemu je rođendan. "Eto, meni je najveći poklon što mogu nešto nekom pokloniti", naglasio je.
Svi su ovi heroji samozatajni ljudi koji se ne vole isticati i fotografirati, a ovdje su kako bi pomogli u onome u čemu su najbolji - kuhanju. Trud koji ulažu miješajući hranu u golemim loncima i pripremajući tisuće obroka na dan, uz stalne potrese, uistinu je nevjerojatan.
"Da nema ovih dobrih ljudi iz Hrvatske... Tu sam domaći, tu mi je kuća 100 metara od centra grada, uporabljiva je, ali da nema ovih divnih ljudi iz Hrvatske, ne znam... Srce mi je ovoliko, bez lažnih pretjerivanja. Hvala im na divnoj volji, ne spavaju, ne kupaju se, kapa im do poda. Hvala vam, ljudi! To je istina", rekao je pripadnik civilne zaštite.
Kao i u Petrinji, i u Glini je improvizirana kuhinja. Ovdje kuha već uigrana ekipa koja je u Glinu stigla na Staru godinu, a zahvaljujući popularnom tamošnjem Šerifu koji im je ustupio svoj prostor, zajedničkim snagama podigli su i ovaj veliki šator.
"Od dva kuhala koje smo imali u poljskoj kućici gdje je prvi dan odmah izašlo 500 obroka, danas je u ovom šatoru izašlo 2500 obroka. U 10 otvaramo kuhinju i odmah izdajemo hranu i odmah dolaze ljudi, policija, vatrogasci, vojska, ljudi iz Siska dolazi na obroke jer su čuli da je super", rekao je profesionalni kuhar Robert Stipčević.
Katkad bi skuhali i sedam različitih obroka u danu, a peku se i palačinke. Kuhari su toliko uigrani da već uvečer spremaju obroke za ujutro kako bi odmah rano poslužili topli obrok.
"Kuha se kako sam već napomenuo za sve, ali i za sve ljude koji su došli tu. Nitko nije ostao gladan", rekao je Robert.
"Dobili smo 700, 800 kila liganja i tu su brudeti. Radimo topli obrok koji će pamtiti, radimo i šnicle i danas su sarme jer to je najbitnije, topli obrok i krov nad glavom", otkrio je chef Martino Kovačić.
"Apsolutno ekstremni uvjeti stvaraju i znaju spojiti prijateljstva. Ne mogu naći riječi, kad vam pričam, grlo mi se naježi i stisne. Kad vidite koja je to energija, snaga i pokretač. Taj klik je dovoljan. U 12 dana bez ijednog povišenog tona. Svatko zna svoje mjesto, svoje mogućnosti, što napraviti kad u kojem trenu, s kime komunicirati", rekao je Robert.
Najvažnije im je nahraniti ljude, pomoći im preživjeti još jedan dan. Stradalima i volonterima pokazuju ljubav poput roditelja koji znaju da topao obrok znači dom. Zagrljaji, riječi potpore i suze, dolaze od onih najjačih i najhrabrijih.
"Kad čujete te tužne priče, suosjećate s ljudima. Ovo je jako stresno emotivno, i najjači popuste u danom trenutku. Fizički je, vidite i sami, ne staje se, zima je, grljenje", ispričao je Robert.
U Sisku se pak kuha u tamošnjoj školi "22. lipnja". Kuhari u ovoj školskoj kuhinji svakodnevno hrane više od tisuću ljudi. Ona trenutačno funkcionira poput hotela jer se u njoj nalaze stradalnici od potresa koji su smješteni u sportskoj dvorani škole, a vrijedni kuhari svakoga im dana pripremaju doručak, ručak i večeru te se osiguravaju obroci za one razasute po cijelom Sisku.
"Funkcioniramo kao da smo u profesionalnoj hotelskoj kuhinji. Organizacija je dobra, imate mlade pomagače, radimo sve po programu prema donacijama, da obroci budu što zdraviji", rekao je profesor kuharstva Dada Marčić iz Siska.
Uz volontere, vatrogasce, kuhare heroje i sve ostale obične ljude, koji su ova dva tjedna nesebično pomagali potrebitima, Hrvatska je još jednom pokazala koliko je veliko njezino srce. Hvala vam svima!
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.
na instagramu
