Ivna Ji je već dugo vremena poznato ime na sceni elektroničke glazbe u nas. Iza jedne od rijetkih žena na domaćoj sceni je i deset godina produkcije, no pravo vrijeme tek dolazi.
Ove je godine već imala niz izdanja na etiketama diljem svijeta, a planovi za budućnost su još ambiciozniji. Za početak svoj beskompromisni electro set predstavit će 29. rujna u Mastersu na večeri Forty FIFTY.
- U glazbi, kako sama kažeš, nastojiš naći balans između sirovog ritma i melodije, plesnog i eksperimentalnog, starog i novog, no prema onom što trenutačno prezentiraš, najbliža si electru. Odakle fascinacija tim žanrom?
Sve to je electro. U isto vrijeme sirov i melodičan, a svrha mu je da pomiče granice. Vrsta glazbe koja se percipira ovisno o okruženju. U klubu će dominirati iako slomljen, opet repetativan ritam i bas, dok će doma, dok ležite na kauču, fokus pasti na blistave melodije i padove. Ideja da produciram upravo electro došla je prirodno. Nakon dugogodisnjeg eksperimentiranja sa žanrovima otkrila sam toplu vodu. Zahvaljujući prijatelju Microslavu koji mi je prije nekoliko godina približio svijet sintisajzera, danas me se rijetko može vidjeti izvan stana ili studija kako uživam u stvarima u kojima uživaju mladi.
- U posljednje vrijeme bacila si se konkretnije u produkciju glazbe. Ovo ti je najplodnija godina što se tiče izdanja. Bilo ih je na nekim regionalnim etiketama, na jednoj meksičkoj te na britanskoj Brokntoys. Kako je došlo do svih tih izdanja?
1. travnja 2016. mi je Kris iz Brokntoysa poslao poruku s pitanjem može li izdati Oscillating Universe, stvar koja je dugo ležala na hardu i koju sam tek tad objavila na Soundcloudu. Prvo što sam pomislila je da se radi o okrutnoj šali. Do nekih angažmana je došlo baš preko tog izdanja, do nekih je došlo sasvim slučajno kroz razgovor za šankom, preko gaže, preko prijatelja od prijatelja...
- Kakvi su daljnji planovi što se tiče izdanja i nastupa?
S kolegom Samo Tako te susjedima Microslavom i Xedom pripremam kompilaciju za berlinsku etiketu Eudemonia, a krajem godine izlazi i solo EP za londonski Specimen records. 6. listopada u Redonu predstavljam novi materijal na Stimulus večeri na kojoj uz zanimljiva imena londonske scene nastupam s našim N-ter-om.
- Može li se od takve, prosječnom slušatelju zahtjevnije glazbe išta zaraditi?
Iako je baza većini elektroničkih žanrova, electro nikad nije i vjerojatno nikad neće biti popularni žanr. Većina nas koji ga radimo i slušamo reći će da je tako i bolje. Neka od najjačih imena koja smo mogli čuti na Innerspace večerima, uz rad u vlastitom studiju i učestale gaze vikendima, imaju i tzv. dnevne poslove.
- Što slušaš mimo electra? Poslušaš li išta na radiju?
Žanrovski je nemoguće, a i suludo ograničavati se. Slušam radio, preslušavam podcaste, pratim nova izdanja, vraćam se klasicima soula, r’n’b-a i funka, puštam psihodelične ploče svojih roditelja, plešem doma na pop i disko hitove. Kako bi rekao popularni Beograđanin: Aaa Sve!!
na instagramu
