Prošlo je točno 40 godina otkako je policajac Axel Foley (Eddie Murphy) prvi put zasjao na velikom ekranu kao policajac iz Detroita u Beverly Hillsu. Svima nam je već jasno da je Hollywood postao reciklažno dvorište za filmove obzirom da konstantno imamo prerade starih filmskih djela, te da je većina tih prerada znatno lošija od originala, ali moram priznati da me prerada Policajca s Beverly Hillsa pozitivno iznenadila.
Scenaristi filma su i ovoga puta Danilo Bach i Daniel Petrie Jr., dok se staroj postavi kreativnog tima pridružuje i Will Beall, kao i redatelj Mark Molloy. Ovaj kreativni tim na sve načine odaje počast originalu iz 1984. godine, i to radi na nostalgično simpatičan način. Priča nam je naravno jasna obzirom da smo upoznati s policajcem Foleyem, ali kao i u prethodna tri nastavka, svaki glavni zaplet je novi.
Iako u ovakvim filmovima koji su prerade već znamo što ćemo gledati i kako će se završiti, postoji jedan nostalgični trenutak koji kao gledatelji zaista volimo. Nisu samo romantične komedije feel good filmovi kojima se vraćamo, a upravo je Policajac s Beverly Hillsa dokaz za to. Sigurno su fanovi koji su ovaj film gledali 1984. jedva dočekali novi nastavak upravo zbog toga što će im sve biti poznato. Ovo nije nabrijana akcija sa previše pucačine, nego je akcijska komedija koja je više obiteljski film koji će nas učiniti da se osjećamo dobro.
Bach, Petrie, i Beall su u najnovijem nastavku popularnog filma u priču ubacili Foleyevu kćer Jane s kojom nije imao kontakt godinama. Ovaj zaplet u narativu se čini kako je tipičan za policijske američke filmove gdje se policajci prikazuju gotovo pa uvijek kao osobe sa lošim vezama, brakovima, i koji i nisu baš najbolji očevi. Nisam sigurna zbog čega su izabrali baš ovakav jedan stereotip, ali možda su htjeli da je film što prepoznatljiviji širokim masama. Redateljski je Molloy odradio i više nego korektan posao obzirom da je prošlo 40 godina od prvog nastavka, te mislim da je sa velikim poštovanjem odao počast ovom legendarnom filmu sa simpatičnim nastavkom od dva sata.
Eddie Murphy kao Axel Foley je apsolutno legendaran, te mu je ovo vjerojatno jedna od najpoznatijih uloga ikada. Kao i obično, duhovit je u gotovo svakoj sceni, igra svoj kultni lik sa lakoćom, te je dosljedan od početka do kraja policajcu Foleyu. U scenama gdje ima više emotivnog naboja vidimo Murphyja koji se ne snalazi najbolje, ali ga njegov humor uvijek spasi.
U novom nastavku upoznajemo i detektiva Bobbyja Abbotta kojeg utjelovljuje Joseph Gordon-Levitt, te za kojeg mislim da je sjajan dodatak dobro uigranoj postavi ovog poznatog filma. Glumica Taylour Paige igra Jane, Foleyevu kćerku koja ga u prvim scenama spašava od zatvora. Paige je jednako korektna glumački, ali od svih glumaca sam stekla dojam da njezinom liku najmanje vjerujem. Pomalo naivna glumačka igra odvlači od bitne činjenice da je to lik sa kojim se Foley na kraju mora najviše povezati, ali to nije toliko krucijalno za cjelokupni dojam filma.
Policajac s Beverly Hillsa: Axel F je odličan dodatak kućnoj kinoteci za ovo ljeto. Simpatičan, nostalgičan, i uvijek sa dozom humora, vraća vas u neko drugo vrijeme gdje smo bili malo bezbrižniji nego sada. Jasna i konkretna priča, dobra režija, i kultni Eddie Murphy, dovoljan su razlog da pogledat ovaj film na Netflixu već danas.
na instagramu
