Zlatni zaveslaji braće Sinković Hrvatskoj su donijeli još jednu olimpijsku medalju, a jednoj autorici inspiraciju za istoimenu biografiju. Naši skromni, ali najtrofejniji veslači još uvijek ne mogu vjerovati da je o njima napisana knjiga. Kakvu literaturu oni najčešće čitaju, ispitala je naša Sanja Jurković.
Iako smo prizore iz ove utrke vjerojatno svi vidjeli već bezbroj puta, jednako toliko puta bismo ih mogli pogledati ponovno. Jer ma koliko je gledali, u svima budi iste emocije.
Ova sportska biografija, koja braću Sinković prati od prvih zaveslaja na Jarunu do samog vrha veslačkog svijeta, u njima budi uspomene koje su možda već i zaboravili.
''Te neke uspjehe koje smo prije napravili, te neke stvari koje su se prije događale, ponovno pročitati i prisjetiti se, predivan osjećaj'', govori Martin.
''Teško je pojmiti da imamo knjigu. O nama. Ne znam... Lijepo je, stvarno je prekrasno, prekrasan osjećaj'', kaže Valent.
''Ono što me kod njih fasciniralo, to je njihova nevjerojatna skromnost, oni su zbilja dečki koji su osvojili sve što se osvojiti dalo, zbilja ovjenčani tolikim zlatom, ali ostali su toliko normalni, toliko prizemni, toliko sjajni, evo mogu reći da me to kod njih najviše oduševilo. Oduševio me i njihov pristup i odnos koji imaju sa svojim trenerom, gospodinom, Nikolom Bralićem'', rekla je Rosie Kugli, autorica knige.
I uistinu, ne postoji prilika u kojoj ovi, iznad svega skromni, dečki nisu zahvalili svojem treneru.
''Bez trenera ne bi bilo ni nas. Mi smo toga svjesni, ljudi većinom toga nisu svjesni. Zato mi pokušavamo to istaknuti da bez Bralića ne bi bili tu gdje jesmo.''
''I zato pokušavamo što više isticati njegovu ulogu i govoriti ljudima da je on jednako za to zaslužan, da stvarno bude malo.. Iako on to ne voli. Njemu je glavno da bude na Jarunu i da on prati i on gušta stvarno u tome, entuzijast pravi, ali evo, mi bi htjeli da se čuje za njega i da njegovo ime ostane u povijesti, da se zna za njega.''
A svojeg će uspjeha, šale se, postati svjesni tek u mirovini.
''Mi bi vjerojatno htjeli veslati do 70-e, naravno da nam tijela to neće dati, ali takav nam je sad neki stav jer baš volimo to što radimo, guštamo u svemu tome, nije nam ni malo teško trenirati, nekako što smo stariji sve više guštamo u tome. Dok smo još na vrhu, stvarno uživamo u tome i htjeli bi da to traje doživotno'', kaže Valent.
Na promociji je bio i bivši predsjednik Hrvatske, Ivo Josipović.
''Dakle, braća Sinković su izrazito uspješni sportaši, sa svim sigurno među najuspješnijima, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu.''
Otkrio je i kojim se sportom on bavi.
''Ja sam nekad malo amaterski krenuo s nogometom, ali onda sam se odlučio ne otići na trening nogometa nego u muzičku školu, ali sad, znate, s godinama čovjek malo mijenja običaje, pa sad igram stolni nogomet.''
Ne sumnjamo da će imena braće Sinković ostati upisana u povijesti sporta i da će njihova biografija privući brojne čitatelje. Iako sebe ne smatraju knjiškim moljcima, ipak drže do čitanja.
''Čitam, ne toliko često, više gledam filmove, ali volim u biti sve žanrove, komedija mi je najdraža možda, Kishona sam čitao prije, to mi je bilo zanimljivo'', kaže Martin.
''Da, ja sam u prosjeku. Čitam malo, čitam djeci'', smije se. ''Ali volim sportske knjige, kako volim sport, volim i te sportske biografije'', kaže Valent.
I pomalo ih podsjećaju na njih u tim godinama.
''Puni su energije, tako da je. Iako smo mi u tim godinama, moram priznati bili puno više razbijeni, ovaj, razbijenih koljena, glava i svega, mi ih malo više pazimo možda.''
Supruga Martina Sinkovića na promociju je došla sa štakama.
''Skijala je i jednostavno se nezgoda dogodila, slomila je koljeno, evo, sad dva mjeseca oporavak'', rekao je Martin.
A mi bismo trebali pripaziti na to da nam upravo ovakvi ljudi budu uzor.