Dea Đurđević se intenzivno posvetila vježbanju nakon što je izašla iz bolnice kako bi se postigla što veći napredak.
Srpskoj voditeljici Dei Đurđević (27) u veljači prošle godine autobus je otkinuo ruku nakon što je naletio na nju u Beogradu.
Srećom, Dea se uspješno oporavlja i uspjela je pomaknuti prste na stradaloj ruci. "Nevjerojatan je to osjećaj i ne znam ga opisati. Mi smo prvo mislili da je to uvjetni refleks presađenih živaca, onda smo sačekali i ispostavilo se da sada mogu pomicati prste iz glave. U pitanju su srednji i prstenjak, tako da sam se maksimalno koncentrirala i uspjelo je, sve je iz glave", ispričala je za srpski Blic.
Voditeljicu jako boli dok pomiče prste, no sretna je jer napreduje. "Tolika je radost što ta dva prsta mogu sada pomicati da sam zaboravila na svu bol. Kad sam pomicala srednji i prstenjak, nekom inercijom krenuli su i mali prst i kažiprst, što me je potpuno ohrabrilo. Strašno je bolno, ali se vježba. Nisam ni obratila pozornost na bol koliko sam bila sretna", istaknula je Dea.
Nakon što je izašla iz bolnice, voditeljica se intenzivno posvetila vježbanju ruke kako bi se što prije oporavila i postigla što veći napredak. Liječnici su zadivljeni brzinom njezinog oporavka, a i obitelj je presretna.
"Kad sam pomaknula prste nisam nikome rekla, samo sam im pokazala snimku i svi su se neizmjerno radovali. Sad me tjeraju 'hajde malo mrdni prste pred nama' jer je svima nevjerojatno", ispričala je Đurđević.
Voditeljica se trudi misliti na samo lijepe trenutke nakon nesreće, pa je tek jednom plakala nakon što se probudila iz kome.
"Najteže mi je bilo kad sam shvatila da ne znam hodati. Tu mi je već negdje tolerancija popustila, sali sam se stalno trudila biti pozitivna. Ali jednostavno u tom trenutku kad mi je iščupana ruka, kad sam preživjela tolike operacije i oni mi kažu da probam sjesti, a ja ne mogu, tad sam plakala. Jer toliko stvari imam za pobijediti, a ja ne mogu ustati", rekla je Dea.
Tijekom oporavka simpatičnoj voditeljici je velika podrška njezin zaručnik Mladen Mijatović (49).
