"Moram se baciti u dublju analizu ADHD-a, jer, iskreno, ne znam previše o tome", napisala je između ostalog glumica Vitomira Lončar ispod objave njezine kćeri Biuge koja je otkrila da je dobila dijagnozu koja joj je olakšala život.
Galerija
Glumica Vitomira Lončar oglasila se na Facebooku, nakon što je na toj društvenoj mreži njezina kćer Buga Šimić otkrila da ima ADHD.
"E, da velim da nisam iznenađena, lagala bih. Kad si bila mala i kad bi me netko pitao kakva je Buks, ja bih rekla, odlična je, samo je malo usporena! Ko da joj se nikam ne žuri. I kad si krenula u školu zvali su nas na razgovor, jer da - ne znaš trčati, sve polako. Jedan od razloga zbog kojeg si s Hanom tako dobro kliknula još dok ste bile todlerice jest taj što ste obje bile - polako. I sad odjednom - ADHD. Pa kak? OK, moram se baciti u dublju analizu ADHD-a, jer, iskreno, ne znam previše o tome. Vrijeme je da naučim i pokušam razumijeti kako mi tako nešto nikada nije palo na pamet", napisala je u komentar svojoj kćeri ispod njezine objave.
"A rečenice: ajde, Bugo, fokus, Bugo, ajde, Bugo, fokus, Bugo, koje sam kao pokvarena gramofonska ploča ponavljala cijelo vrijeme našega zajedničkoga života, nisu mi govorile da je možda u pitanje i nešto više od toga da si - slična tati, hahahah. Ako je ADHD genetiski, a kažu da jest, onda pak nemam nikakve sumnje s koje je strane gen dolutao, s Lončar ili Šimić dijela, hahahha. Kaj misliš, da se i ja odem testirat? Tvog dedu, Lončara više nemremo testirati, a sva je prilika da nam tu valja tražiti početke... Samo naprijed, Buks, samo naprijed, svojim putem", dodala je.
Buga Šimić je na Facebooku dan ranije objavila dijagnozu za koju kaže da joj je donijela olakšanje.
"Bok, ja sam Buga i imam ADHD. Prije par dana dobila sam službenu dijagnozu. F 90.0.. Tko bi rekao da tako malo znakova može donijeti toliko olakšanja. "Dijagnoza" zvuči strašno i kao nešto čemu se ne bi trebao veseliti. Pa ipak - kad sam pročitala službeno da je to to - odahnula sam i nasmijala se", napisala je između ostaloga.
''Sad mi se objasnilo tako puno stvari. I mogu se prestati kriviti za puno stvari. A najbolje od svega - sad napokon mogu naučiti i shvatiti kako moj mozak funkcionira i to primijeniti, što znači da će se kvaliteta mog života, posla, odnosa - podići na novu razinu.
Dijagnoza što se tiče mentalnog zdravlja nije strašna niti te zatvara u kutije. Dijagnoza je ta koja daje slobodu. Jer kad znaš što ti je - onda možeš nešto i poduzeti. Možeš naučiti to navigirati, a onda se otvara jedan cijeli novi svijet.
Obožavam svoju glavu. Zbog nje su nastale predivne predstave, divni projekti, zbog nje je moj život šaren, nasmijan, lud i divan!
Ali zbog nje je nastalo i puno nesporazuma, neugodnih situacija, nepročitanih mailova, neplaćenih računa, neodgovorenih poruka i poziva.
Moja glava je jednostavno drugačija. Malo dopamin trči po njoj drugačije. To je sve. Ali taj "to je sve" kad znaš da je to - to, otvara vrata. Daje olakšanje, objašnjava, usmjerava.
Dijagnoza kad dođe do mentalnog zdravlja nije izlika. Ne znači da sad mogu reći - a imam ADHD pa ne mogu. Dapače. Dijagnoza je odgovornost prema sebi i drugima. Oružje koje ti može pomoći da život bude ljepši, bolji.
Zašto govorim ovo javno?
Jer mi se već par ljudi javilo da me pitaju gdje sam se testirala i da žele i oni napokon odgovore.
Jer se ne sramim reći - idem na terapiju. Tražila sam pomoć. Želim da mi život bude bolji.
Moj ADHD nije tako veliki problem. Ali ima ljudi koji zaista imaju problema, a boje se tražiti pomoć. Jer misle da će biti osuđeni. Da će "drugi ljudi" reći da su ludi. Da će izgubiti posao. Što su realni strahovi.
Ali zbog toga užasno se puno ljudi muči, a ne bi trebalo. Ne moraju. Jer postoji pomoć. I svatko zaslužuje da mu bude lakše.
A osobito želim govoriti o ovome jer je ADHD kod žena iznimno slabo dijagnosticiran. O tome se počelo pričati tek nedavno. A želim da svi dožive olakšanje i otvaranje svjetova kakvo sam ja doživjela kad sam vidjela na papiru tu oznaku "F.90.0".
Mentalno zdravlje jednako je važno kao ono fizičko. Odlazak na psihoterapiju te ne čini ništa luđim od odlaska na fizioterapiju kad slomiš ruku. I čvrsto se nadam da ćemo uskoro živjeti u društvu koje to podupire i razumije. Da nisi lud ako kažeš - trebam pomoć. Čovjek si'', zaključila je.
