Oliver Dragojević preminuo je 29. srpnja 2018. godine, no pjesmama koje je otpjevao ostavio je neizbrisiv trag na domaćoj glazbenoj sceni.
Galerija
Prošle su točno tri godine od smrti jednog od naših najvećih glazbenika svih vremena Olivera Dragojevića
U ranim jutarnjim satima 29. srpnja 2018. godine izgubio je bitku s karcinomom pluća koji su mu dijagnosticirali u kolovozu 2017.
Imao je 70 godina, a njegova je smrt cijelu Hrvatsku obavila tugom i prvi put u povijesti naše zemlje proglašen je Dan nacionalne žalosti.
Koliko je bio obožavan, najbolje svjedoče snimke i fotografije njegova spektakularnog ispraćaja u Splitu, gdje su mu posljednji pozdrav došle uputiti tisuće ljudi, a katamaran s njegovim lijesom koji je plovio do Vele Luke na Korčuli pratilo je i oko 500 plovila uz brodske sirene.
Osim brojnih obožavatelja iz Hrvatske, ali i diljem regije te svijeta, iza sebe je ostavio i neutješnu suprugu Vesnu, s kojom je u braku bio 44 godine, sinove Dina, Davora i Damira te petero unučadi, a postumno ih je dobio još dvoje. Ožalošćeni su bili i brojni njegovi kolege s estrade među kojima je bio omiljen i koji se svake godine, na obljetnicu njegove smrti okupljaju u Veloj Luci, gdje se održava koncert njemu u čast.
Oliver je rođen u Splitu 7. prosinca 1947. godine. Djetinjstvo je proveo u Veloj Luci, koju je do kraja života nazivao domom. Split mu je bio drugi dom i tamo je završio glazbenu školu, a najprije je naučio svirati glasovir, potom klarinet i gitaru. Glazbu je zavolio već u petoj godini života kada mu je otac Marko poklonio usnu harmoniku, kojom je Oliver zabavljao djecu iz svoje ulice, ali i putnike na trajektu Split – Vela Luka.
Na pozornici se prvi put pojavio 1961. godine na splitskom dječjem festivalu, s grupom Baloni, a u to je vrijeme i s bratom Aljošom snimao svjetske hitove za Radio Split. Oliver je 1963. postao pjevač i klavijaturist splitskog benda Batali, a četiri godine kasnije na nagovor Zdenka Runjića nastupio je kao pjevač na Splitskom festivalu s njegovim "Picaferajem". Kratko je surađivao s Dubrovačkim trubadurima, a sudjelovao je i u osnivanju grupe More.
Presudni trenutak u njegovoj karijeri dogodio se 1995. godine kada je na Splitskom festivalu izveo Runjićevu pjesmu "Galeb i ja". Nije pobijedio, no to ga je vinulo među zvijezde i od tada je postao i ostao jedno od najvećih imena na domaćoj glazbenoj sceni.
"Cesarica", "Magdalena", "Nadalina", "Skalinada", "Trag u beskraju", "Moj lipi anđele", samo su neki od Oliverovih bezvremenskih hitova koje je teško nabrojiti jer mu je glazbena karijera trajala čak 50 godina.
Rijetko koji glazbenik može se pohvaliti i nastupima u londonskom Royall Albert Hallu, pariškoj Olympiji, slavnom Opera Houseu u Sidneyju i njujorškom Carnegie Hallu, a to je samo još jedan dokaz da je imao karijeru na svjetskoj razini te da je mogao živjeti i uspjeti bilo gdje.
No unatoč zvjezdanom statusu ostao je prizeman i skroman do kraja života, a upravo je to smatrao i svojim najvažnijim postignućem.
"Moj je najveći uspjeh što mi se čini da sam ostao normalan. Jer to je ne znam, možete prevariti ovo blještavilo scene, i možeš zamisliti da si netko, izvanzemaljac ili svemirac... Ja znam točno, nema zvijezda, nema legendi!" kazao je za IN magazin u ožujku 2017. godine uoči svojeg velikog koncerta u zagrebačkoj Areni. Tada je otkrio i koja ga njegova pjesma najbolje opisuje.
"Uvik kad sam s tobom, ja sam ka i dite, zaboravim odmah svoje kose side. I godine ove ča bi bile teže, da me lipa mladost uz tebe ne veže", izrecitirao je stihove "Romance", koju je otpjevao davne 1977.
Uz glazbu, velika ljubav bili su mu more i Hajduk, a posebno mjesto u srcu zauzimala je i njegova supruga Vesna, koju je prvi put ugledao na Stradunu 1973. tijekom svoje svirke i već godinu dana kasnije su se vjenčali.
Zbog teške bolesti Dragojević je otkazivao zadnje koncerte, no obožavatelji su vjerovali da će se stari morski vuk, kako su ga zvali zbog istoimenog hita, oporaviti. Oliver u javnosti nije skidao osmijeh s lica, pa se tako na posljednjem nastupu, onom Županijske lige za borbu protiv raka šalio na vlastiti račun gubitka kose zbog kemoterapija.
Nekoliko mjeseci prije smrti dobio je Porin za životno djelo, a iako zbog teškog stanja nije mogao prisustvovati dodjeli, publici se javio putem videozida te se od obožavatelja oprostio stihom iz jedne od svojih najlegendarnijih pjesama.
"Hvala vam svima, uživajte u večerašnjoj večeri, guštajte u svemu, jer ča je život vengo fantažija", poručio ja tada, a upravo to mu je bio i moto do samoga kraja života.
