Ivana Banfić potpuno se otvorila. Progovorila je o tome koliko je teško postala majka, ali progovorila i o stresu koji je prolazila u periodu dok se nije mogla privatno ostvariti.
Pogledaj i ovo
Nova kolumna Ivane Banfić, Iza ogledala, razotkrila je sve o karijeri i majčinstvu poznate pjevačice.
Dugo sam čekala svojeg sina. Rodila sam ga u 39., a to je dosta priličan broj godina za ženu koja prvi put rađa (tako barem kažu stručnjaci).
Jako sam željela dijete, a nakon tridesete krenula je ta čežnja da postanem majka. Razmišljala sam si kako je lijepo imati karijeru, biti u akciji dvadeset i četiri sata na dan, puno putovati, biti u potpunosti posvećen samo sebi...
Željela sam dijete, a ništa se po tom pitanju nije događalo. Nikako nisam mogla ostati trudna. Bila sam očajna. Svakakve misli su mi prolazile glavom. Možda nikad neću moći ostati trudna, ostat ću sama...
Uglavnom crnjaci protiv kojih sam se borila na neki svoj način. Govorila sam si afirmacijske rečenice, bodrila sam samu sebe, išla na hodočašća i molila se, vjerovala u to da će se to ipak ostvariti. I došao je taj dan, rodila sam prekrasnog, zdravog dječaka. Najsretniji dan u mojem životu. Prije nego što sam rodila postavila sam si pitanje: Kako ću uskladiti majčinstvo i karijeru pjevačice?
Ma može se sve kad se hoće, činilo mi se to dosta jednostavno. Isplanirala sam si kako ću, kad beba malo ojača, nastavit sa pjevačkom karijerom i sa svime što ide uz taj posao. Činilo mi se to dosta jednostavno i logično. Međutim, sve je bilo drugačije. Nisam se mogla odvojiti niti sekunde od svoje bebe, to je posao od 0 do 24, briga oko djeteta, dojenje, mijenjanje pelena, uspavljivanje, svaka noć je neprospavana... Nije mi padalo na pamet da odem na neko putovanje ili da organiziram neki koncert. Bila sam preumorna i iscrpljena, a s druge strane nisam si mogla zamisliti da ostavim maleno dijete.
Odlučila sam biti sa svojim sinom i obitelji do njegove treće godine, a potom vidjeti što ću dalje. Nastaviti s karijerom kakvu sam imala, na isti način, ili ću nešto promijeniti i prilagoditi se. Promijenila sam naravno i prilagodila se. Prestala sam toliko juriti za poslom, prepolovila sam sve obaveze i putovanja. Shvatila sam da imam i neke nove interese u životu, upisala sam studij Integrativne terapije(osobni razvoj), vodila sam fitness radionice i treninge, otvorila sam školu pjevanja u Velikoj Gorici, drugim riječima, prilagodila sam se i živim obiteljski život sa puno manje stresa i napetosti.
Najvažnije je što sam posvećena djetetu i s njim kvalitetno provodim vrijeme. Ono što majka napravi u prve tri godine djetetovog života, osnova je za kasnije. Ako je majka dobro odradila svoj zadatak i dala djetetu svoju ljubav i pažnju, takva osoba će imati zdravu i čvrstu osnovu u svojem životu. Osjećat će se sigurno, samopouzdano i rješavat će puno lakše životne poteškoće. Vjerovat će u sebe. Imat će taj jedan zdravi osjećaj sigurnosti, da je sve u redu.
Moj savjet budućim majkama - budite što više sa svojom djecom, ona vas trebaju. Istina je, prve tri su najvažnije!!
