Celil Nalcakan koji u seriji "Snaga obitelji" glumi Akifa Atakula u intervjuu je ispričao detalje iz privatnog života.
Galerija
Celil Nalcakan zvijezda je serije "Snaga obitelji" koja se svakog radnog dana emitira u programu Nove TV.
Izvana djeluje pomalo strogo pa je bio idealan odabir za ulogu Akifa Atakula, čovjeka koji vjeruje da može zavladati svijetom.
"Pomalo sam strog, takvog sam temperamenta. Čak me i vlastita majka u svom telefonskom imeniku ima upisanog kao Mrki Medvjed", kaže za sebe.
Otkrio je i što gledatelji mogu očekivati u seriji "Snaga obitelji".
Mogu očekivati iznenađenja, ali baš zato što su iznenađenja, o njima ne smijem govoriti (smijeh). Gledatelji mogu očekivati vrlo uzbudljivu sezonu", najavio je, a jasno mu je i zašto ljudi vole ovu seriju.
"Ljudi u serijama očekuju da će se nešto dogoditi i kad se to ne dogodi, nastavljaju gledati u nadi da će se njihova očekivanja obistiniti. U životu, ako se ne dogodi nešto što očekujemo, to pripisujemo sudbini. Ljudi koje zadese teške životne situacije, vjeruju u sudbinu kao takvu jer ih štiti od smrti. U seriji 'Snaga obitelji' gledatelji vole nadu koju im ona pruža", smatra.
Akifa mu, priznaje, nije lako igrati, a objasnio je i zašto.
"Da je Akif osoba u stvarnom životu i da ima tetovažu, na njoj bi pisalo: 'Stajati na ispravnom putu gore je nego hodati na pogrešnom.' A Akif voli šetnju na duže staze. Moj je odnos prema Akifu da mi ga je dosta teško igrati jer sam osoba koja hrani mačke na putu kada na njih nabasa. Općenito, trudim se svoje probleme rješavati razgovorom", kaže.
Ipak, s nekim njegovim karakternim stranama može se povezati?
"Nesumnjivo ih ima. Akif predstavlja moju neurotičnu stranu. I ljudi koji gledaju seriju to mi potvrđuju. Ali dosad nikoga nije ubio. Njegov se automobil koji nije vozio zabio u kamion i jedna je osoba poginula. Jedanput se potukao s nekim, čovjek je potegnuo pištolj koji je opalio i ubio njega. Akif zapravo ništa nije učinio, kad malo bolje pogledate", govori glumac.
Akif ima puno slabih točaka, a koja je njegova najslabija točka?
"Moja mlađa sestra, moja obitelj, moja mačka... Život je kao glavica luka, ima mnoštvo slojeva. Kad ogulite vanjski sloj, možete preživjeti jer je vaša srčika i dalje daleko. Stvari kojima pridajem najviše vrijednosti nalaze se pokraj te moje srčike", kaže i dodaje kako nema nikakve slabe točke koje kod sebe ne voli.
"Ja volim sve svoje pogreške, da ih ne volim, ponavljao bih ih (smijeh). Svi smo u djetinjstvu gazili po mravinjacima, zar ne? Da nisam to radio, danas ne bih bio zaljubljen u svoga psa", smatra.
A svađa li se još sa sobom ili je taj problem riješio u svojoj adolescenciji?
"Naravno da se još nisam pomirio, i dalje te svađe traju. Pročitao sam jednu knjigu u kojoj piše da, kad dijete napuni sedam godina, počinje misliti da njegov otac sve zna. Kad napuni četrdeset, počne govoriti da njegov otac ništa ne zna, a kad dođe u sedamdesete, počne iznova govoriti da njegov otac sve zna. To je evolucija. Istina nije samo jedna, nego više njih koje nam se provlače u životu", priča.
I on je, kao i Akif, spretan ste na jeziku no nije siguran da mu to donosi korist u stvarnom životu.
"Ne volim previše govoriti jer su moji bliski prijatelji meni vrlo dragocjeni ljudi. Recimo, ispred Hakana Altuna šutim jer od njega mora učiti. Količina riječi koju sam izgovorio u ovom intervjuu inače bi mi stala u četiri dana. U normalnom životu mnogo sam šutljiviji", ističe i dodaje kako voli puno čitati.
Na njegovu Twitteru piše: "Nije mi preostalo više života ni da stječem prijatelje niti da ih gubim... Nemam više snage govoriti što me boli ni vremena da slušam laži...". Evo što kaže o tome.
"To sam napisao da ne bih upoznao nekog novog. Tko ovo čita, nadam se da se neće sa mnom upoznati. Ne volim gužve i mjesta s mnogo ljudi. Imam četrdeset i tri godine i dovoljni su mi moji prijatelji koji su sve ove godine bili sa mnom", priznaje.
A zašto ga umara upoznavanje novih ljudi?
"Baš lijepo pitanje... Ovo me umara; naviknuo sam na prevare, veoma sam naviknuo i na slušanje svakojakih laži, ali ne podnosim kad me netko drži za idiota. To je najveća uvreda koja mi se u životu može dogoditi. Poludim kad se netko ponaša kao da nemam mozga, a živim s njegovim produžetkom. U tom se trenutku počnem udaljavati od ljudi", kaže.
Priznaje i da mu se u životu dogodila prekretnica.
"Dan kad mi se rodila sestra i kad mi je djed umro... Imao sam devet godina kad sam izgubio djeda. Moj pokojni djed bio je tako poseban čovjek. Mnogo sam toga naučio od njega. Kad sam bio malen, stalno su istjerivali đavla iz mene, tehnikom topljenja olova koje se polaže na glavu. Vjerovali su da imam zle duhove (smijeh)", otkrio je, i nije se šalio.
"Zaista! Stalno sam zapitkivao besmislena pitanja. Recimo koliko Bog ima deva. Pa su mislili da su me opsjeli zli duhovi koje treba istjerati običajem u kojem se u metalnoj posudi otapa olovo pa se dobiveni oblik polaže na glavu. A djed bi na sva moja besmislena pitanja davao uvijek logične odgovore: 'Sinko, sve je između Boga i tebe. I Bog je u tebi.' Jednog dana sam ga pitao zašto prema meni ne ponaša kao svi ostali? Odgovorio je: 'Sinko, oboje smo Bogu bliski. Ti si tek došao od njega, a ja sam na putu da mu se vratim. Za sve ostalo ne mari'", prisjetio se.
Izvor: https://www.posta.com.tr/magazin/cumartesi-postasi/2022de-burclari-neler-bekliyor-2416557
