Humejra Akbaj u popularnoj turskoj seriji 'Tuđi život' tumači gospođu Mahide, Harunovu zaštitnički nastrojenu tetu. Saznajte koliko se Humejra zapravo razlikuje od Mahide.
Pogledaj i ovo
Već s 22 godine Humejra Akbaj bila je toliko poznata da nije mogla u miru prošetati ulicom. Slavu je stekla obradom pjesme Güzelliğin On Para Etmez ('Tvoja ljubav ništa ne vrijedi') poznatog narodnog pjesnika Ašika Vejsela, a njezina se karijera nakon toga počela munjevito razvijati.
Rodila se 15. listopada 1947. godine u Ankari kao kći Muvafaka Akbaja, dekana Pravnog fakulteta u Ankari, koji je studirao na Sorbonnei i gđe. Malike koja je studirala u Egiptu i govorila četiri jezika. U djetinjstvu je bila okružena guvernantama i pohađala je satove baleta. I sve bi to zvučalo kao odrastanje iz bajke da nije prerano ostala bez oca.
Nakon očeve smrti odlazi u London gdje pohađa srednju školu i počinje otkrivati glazbenicu u sebi te često odlazi na Trg Trafalgar gdje na gitari izvodi pjesme koje je sama pisala. Humejrina obitelj zapala je u financijske probleme zbog čega se Humejra morala vratiti u Tursku i početi raditi. S 18 godina počela je raditi u istanbulskom listu Express. Jedne je večeri svirala gitaru na poslu kad ju je primijetio njezin poslodavac. Već nakon dva dana bila je u studiju, a ubrzo je postala poznata.
Posljednji put na filmu je glumila 2015. godine u 'Ako zaboravim, šapni mi' redatelja Čagana Irmaka s kojim je posebno bliska. Za ulogu u tom filmu iste je godine dobila nagrade na Međunarodnom festivalu ženskog filma Leteća metla u Ankari i Festivalu turskog filma u Rimu.
Osvojili ste dvije važne nagrade. Što ste prvo pomislili kad ste to saznali?
Stvarno sam se jako iznenadila. Nisam se naviknula na nagrade. Naučila sam živjeti bez nekih posebnih pohvala. Međutim, moram priznati da mi je drago što sam u tako kratkom razdoblju osvojila dvije nagrade. Zna se dogoditi da mi i sama pomisao na to natjera smiješak na lice i onda pomislim da sam uistinu zaslužila. Znaš da mi nije bilo lako. I zato mi se te nagrade čine kao dar s neba.
U posljednjih deset godina učinili ste ozbiljan iskorak u svijet dugometražnih filmova.
To znači da bi turska kinematografija ostala zakinuta za Humejru da nije bilo Čagana Irmaka. Samo mi je on stalno nudio uloge i uključivao me u gotovo sve svoje projekte. Prije sam surađivala s Omerom Kavurom i Atifom Jilmazom, ali u vrijeme kad sam mogla dati najviše, nisam dobivala nikakve uloge.
Nakon puno godina otpjevali ste pjesmu 'Ako zaboravim, šapni mi'. Nadali smo se da ćete se nastaviti baviti glazbom...
Ne, neću se nastaviti baviti glazbom. To je bilo kao kad se susretnu stari ljubavnici i shvate da su nedostajali jedno drugomu. Bilo mi je lijepo. Svidjelo mi se izaći na pozornicu i čuti pljesak, ali to je sve.
Namjeravate li se vratiti na kazališne daske?
Ne, više ne razmišljam o kazalištu. Želim živjeti povučenim životom. Nagrade koje sam dobila stvarno su me usrećile, ali ja, zapravo, samo želim da me se ostavi na miru.
Godine 2009. rekli ste da ćete slijediti svoje srce, ali i to da vas srce ne vuče ka glazbi. Očito ste se okrenuli slikarstvu.
Slikarstvom se možete dugoročno baviti. Ne znam koliko ću još živjeti, ali ne želim doživjeti da se brinem zbog toga što nemam glazbenih i glumačkih angažmana. Ne želim biti ovisna o njima.
Prije nekoliko godina vaš razgovor s prijateljicom objavljen je u novinama. Je li to razlog zašto vam popularnost više ne odgovara?
To je najružnija stvar koja mi se dogodila u posljednjih nekoliko godina. Da me ta novinarka ubola nožem, rana od uboda do sada bi već zacijeljela. Ova rana neće zacijeliti do kraja života. Rekla sam joj da bi bilo bolje da me ubila.
Što vas je toliko pogodilo?
Volim stvari zadržati za sebe. To me strašno pogodilo. Novinarka je moje riječi izvadila iz konteksta. Način na koji je napisala članak neoprostiv je. Svejedno moram spomenuti da je bila vrlo uglađena. Sjećam se da sam plakala. Ma bravo. Ako je posao novinara da rasplače šezdesetogodišnju ženu, onda je stvarno obavila dobar posao.
OVDJE možete pogledati 'Tuđi život'.
