Franka Batelić, Žanamari, Nives Celzijus i Sementa Rajhard otkrile su nam kakve su želje tijekom blagdana imale dok su bile djevojčice.
Galerija
Znate li nekoga tko nije pisao ili barem pokušao mislima odaslati svoje želje Djedu Božićnjaku? Vjerojatno ne jer naprosto odrastati bez želja čini se nemoguće, a naročito u ovo blagdansko vrijeme koje je posebno i po darivanju.
Naravno, pisma su slale i neke poznate Hrvatice, dok su neke druge razgovarale s anđelima.
''Naravno da jesam! Svake godine bez iznimke. Uvijek su to bile zanimljive želje, a kasnije kad sam dobila bas ono što želim, čudila sam se kako Djedica uspije pročitati sva ta dječja pisma! Kao i svako dijete, većinom sam mu obećala da ću biti dobra, slušati mamu i tatu, pospremiti igračke, kasnije biti dobra u školi... i naravno, obavezno sam mu zapisala svoje želje što bih željela da me dočeka pod borom. Hahahaha! Mama i dalje čuva ta pisma, naravno. Jedne godine sam si dala truda i čak mu naslikala par crteža i svake godine to pismo ubacivala u sandučić. Kakva divna sjećanja!'', prisjetila se Franka Batelić.
''Nisam nikad pisala Djedu Božićnjaku. Baš nikad. Uvijek sam znala da mi to roditelji kupuju. Nisam to iskorištavala. Uvijek sam voljela Božić jer sam s mamom skupa radila kolače i to mi je bilo extra zabavno. Želje sam uvijek znala prije spavanja prišapnuti anđelu čuvaru'', priznala je Žanamari.
''Pisala sam i Svetom Nikoli i Djedu Božićnjaku. Sjećam se jedne posebne želje, želja za novim lutkama, sve sam dodatke navela - da ima još haljina u paketu i četkica za kosu, šminke.. Uz napomenu da sam i dalje skromna i da mi je svejedno (mama još uvijek čuva to pismo). Mislim da nisam baš imala tendenciju pisati što želim biti kad odrastem, bilo mi je užasno bitno da je moj poklon veći od poklona za starijeg brata (mjerili su se paketi)'', priznala je Sementa Rajhard.
Nekima se želje ostvare, nekima ne. Neki sanjaju igračke, a neki gledaju daleko u budućnost. Bez obzira što je sve to u djetinjstvu bila naša mala slatka iluzija, i danas rado u blagdansko vrijeme zaželimo neku želju nadajući se da će nas čuti neki anđeo.
''Djed Mraz bi stvarno ispunio moje želje. Ali baš sam nedavno našla jednu od lista i prisjetila se da sam čak i za svoje mačke napisala želje, jer u zagradi stoji ‘one ne mogu pisati! Ja sam oduvijek pjevala. Od treće godine sam na pozornici. Tako da je to nekako oduvijek bila moja realnost, moja svakodnevica. Ali sasvim sigurno je u nekom pismu bila i želja da postanem Beyonce hahahhahaha!'', priznala nam je Franka.
''Na listi je uvijek prvo bilo zdravlje i ljubav. Nisam bila nešto luda za igračkama. Jedino me spucalo da želim klavir u nekom trenutku života i tata mi ga je kupio, ali to nije bilo za Božić. I dan danas imam taj klavir i koristim ga. Da željela sam biti pjevačica ali nisam na to gledala kao na san, nego kao na nešto sto se podrazumijeva'', priznala je Žanamari.
''Novu lutku sam dobila, sa puno outfita , nekim čudom iza bakinih vrata, jer i tamo je znao doći i to je bila ogromna sreća. Ambicije su uvijek bile vrlo jasno iskazane pa kao Božićnjak već zna što ja želim biti kad odrastem . Slatko mi je prisjećati se toga i ogromna mi je želja da baš svako dijete ima ostvarenje svojih pisama i svojih ambicija i moramo se svi potruditi da im se to i ostvari'', kazala je Sementa Rajhard.
''Pisala sam Djedu Bozićnjaku samo onda kad nam je to bila domaća zadaća za školu. Inače bila sam pametnica i znala sam tko je moj Djed Bozićnjak. Bila sam vrlo skromno dijete i jedino što sam željela je da su svi zdravi, da se mama ne živcira i ne bude tužna i da nema rata. Neke su mi se želje iz djetinjstva i ostvarivale. Imala sam i želje da postanem pjevačica ali njih nikad ne bih upućivala Djedici. Znala sam da njihovo ostvarenje ovisi isključivo o meni'', rekla je na ovu temu Nives Celzijus.
Ipak, budući da su sve redom lijepe možda su i takve želje imale kao djevojčice, jer Franka, Žanamari, Nives i Sementa, danas su jedne od najzgodnijih Hrvatica.
