Majina avanutra se nastavlja, a o svojim pustolovinama u Meksiku piše samo za Dnevnik.hr.
Nakon tri noći u Meksiko Cityju na red dolazi morska strana Meksika - Cancun. Krenuli smo jutarnjim letom koji traje 2 sata.
Bodyguard Silver i još jedan kojem ne znam ime da vam budem iskrena odletili su sat vremena prije nas da nas dočekaju, rentaju auto i da sve bude spremno kad dođemo.
Malo smo se preračunali oko auta jer je nas pet, a samo nas tri cure imamo osam torbi. Uz dva zaštitara sedmero ljudi teško stane u bilo što, a to smo shvatili tek kad smo se počeli ukrcavati u Suburban ispred aerodroma. Zamjena vozila je bila neophodna pa smo sad velika sretna obitelj u kombiju. Vožnja do hotela potrajala je oko pola sata. Obzirom da je prijatelj noć prije bukirao hotel nismo ni znale kud točno idemo. Dolazimo do rampe sa securityjem kakvog se ne bi posramio ni aerodrom. Ući u hotelski kompleks bez potvrde o rezervaciji, pregleda dokumenata i sličnim natezanjima gotovo je nemoguća misija. Sve su to ozbiljne procedure. Da se razumijemo meni je drago da ne može baš svaka budala šetat oko mog stola dok doručkujem. Sam Bog zna što se sve događa po svijetu.
Hotel Finest je naprosto fantazija. Oduševljen sam iako je mene koja praktički živim u hotelima teško impresionirat. Ogroman resort, sve je pametno raspoređeno, moderan dizajn. Tek na recepciji dok dajem kreditnu karticu i nazdravljam šampanjcem kojeg ti odmah gurnu u ruku shvaćaš da je hotel all inclusive. Što će reći - sve što pijemo i jedemo od sad nam je džabe. Inače nisam fan takvih hotela jer obično pod all inclusive dobiješ lošu kavu, jeftino vino i sok iz automata pa opet sve što je dobro i što volim opet platim, ali ovdje je zaista sve na najvišem nivou. Ozbiljno mi sad nije jasna njihova isplativost, ali nije to ni moja briga. Soba je ogromna s terasom koja ima jacuzzi, mini bar se treba zvati samo bar jer nema te boce alkohola koje nema, a kupona je toliko velika da se eventualno sretnem s prijateljicom u ogledalu ako je obje trebamo.
Nakon ručka, šetnje po prekrasnoj plaži i laganog odmora idemo na večeru. Ako se ikada zateknete u Cancunu obavezno morate jesti u Harry's-u. Ogromna terasa uz more, hrana je toliko ukusna da smo sve naručili po dva puta, ambijent je filmski, bar im je velik kao kuća, a poznati su i po tome da se za desert moraš počastiti šećernom vatom. Wooow kakav flashback u djetinjstvo.
Ostali smo do tamo do 3 ujutro pa krenuli u klub na piće. Znači ne bih ušla unutra da nemam zaštitare sa sobom nikada. To je sve mrtvo pijano, turisti se klate od alkohola jedni po drugima, kokteli sa onim dugačkim slamčicama koji su bili popularni 85-te. Ali nisu oni opasni već ovi domaći tipovi koji samo gledaju tko je s kim za stolom, tko ide na wc, 'ko koga... No ipak kad imaš svoju ekipu i ako ste u briji i energiji nećete stati plesati. Ostali smo do fajrunta naravno. Svjetla su se već ugasila u klubu kad su nas potjerali kući. Nema nama spasa, tko jednom dočeka zoru, zauvijek čeka zoru!
OVDJE možete pročitati sve nastavke dnevnika Majine meksičke avanture.
na instagramu
