Glumac Ammar Mešić i zvijezda naše serije ''U dobru i zlu'' gostovao je u emisiji Zdravlje na kvadrat.
Galerija
Iza Ammara Mešića, koji je zvijezda naše serije ''U dobru i zlu'' poprilično su popunjeni mjeseci, a sve o užurbanom tempu ispričao je u intervjuu za Zdravlje na kvadrat.
Stigne li se imalo odmoriti?
''A vjerojatno ću se odmoriti kad budem umro. Ali uspijem se organizirati jer mi je organizam već naviknut na takav tempo'', objasnio je.
Kada vježba?
''Sad sam u fazi mirovanja jer sam povrijedio donja križa prije mjesec dana. Idem na fizikalne terapije jer sam prije dvije-tri godine dok sam trenirao u Beogradu tijekom mrtvog dizanja ili onog bugarskog, koji i najviše mrzim, nešto povrijedio. Vjerojatno, budući da to nisam liječio kako treba, sad me stiglo, pa trenutačno ne vježbam'', kaže.
Zdravlje... nastavi rečenicu!
''Zdravlje, to je pogled na svijet. Za mene je zdravlje pokraj onog fizičkog u današnje vrijeme u ludilu u kojem živimo na sve strane, i sve što se događa, pa i u našim krajevima i generalno u svijetu, mislim da je psiha ta koja je primarna danas'', kaže.
A kako je njegovo zdravlje?
''Moje zdravlje je poslije godina rada na tome, ne mogu reći odlično, ali hajmo reći da sam sretan, da s obje stojim na zemlji. Bogu hvala, nisam lomio ruke, noge. Jesam lomio prst, ali to je kad me zviznuo auto u Prijepolju.''
Odlazi li redovito na sistematski?
''Znaš što?! Ja sam ti malo hipohondar po tom pitanju i jednom godišnje odlazim na sistematski jer sam prethodne dvije-tri godine imao problema s tlakom. Imao sam visok tlak'', otkrio nam je te dodao.
''Bio sam pod stresom. Mir pronađem na seansama. To je ono što sigurno napravim. Prije sam išao jednom tjedno. Sada idem jednom u tri, četiri, pet tjedana. Naučio sam slušati sebe i osluškujem sebe, što je to što mi smeta, a što ne?! Što želim, što ne želim?! Ne svaku noć, ali svake treće-četvrte noći u svom stanu ovdje u Zagrebu upalim svijeću, legnem na pod i samo ležim i dišem'', govori.
Definicija dobrog čovjeka po njemu je:
''Mogu navesti osobu za to! Moja baka! Borbena, ispravna, školovana, karizmatična.''
Koliko mu je izgled pomogao, a koliko odmogao u karijeri?
''Ja za sebe ne mogu reći da sam ružan kad nisam ružan. A ne mogu reći ni da sam najljepši kad nisam najljepši. Savršenstvo za mene ne postoji. Smatram kako imam lijepe crte lica, da imam lijepu boju očiju, a također imam i svoje mane i nešto što bih ja želio biti i kakav bih želio biti. Lice mi je pomoglo u poslu da radim i zarađujem. Lagao bih kad bih rekao da nije. Donijelo mi je i nekakve negativne stvari. Donijelo mi je to da negdje ta moja pojava – ljudi misle da sam prepotentan, arogantan, nadobudan'', priznaje.
Kad bi Ammar pogledao sebe u zrcalo i rekao - moje su mane i vrline, to bi bilo?
''Mane su mi nestrpljivost i brzopletost. Može se reći i da sam sebičan donekle, ali tko nije? Ono što mislim da je jedna od mojih vrlina jest to da u bilo koje doba dana ili noći, kad me prijatelji pozovu, uvijek sam tu za njih'', kaže.
Ammar obožava kuhati.
''Omiljeno jelo mi je sarma'', otkrio je.
Čega ga je strah?
''Prolazi mi ponekad kroz glavu, ali trudim se, zato sam malo prije rekao to oko hipohondrije, zato i idem na redovite pretrage, pogotovo što mi je najmlađi brat imao rak. Imao je kemoterapije, itd. Naučen njegovim iskustvom moram paziti na sebe'', podijelio je.
Muškarac i estetika?
''Meni je to sve super. Iskreno, nisam osoba koja pretjerano brine o tome. Ne razmišljam o tome. Nemam i ne koristim nikakve pomadice, kremice. Koristim neku običnu kremu svaka dva, tri dana i namažem se. Da sad ulazim u neke estetske zahvate još sam mlad pa mi ne treba, ali nikad ne reci nikad. Potpuno sam otvoren po tom pitanju kada mi krene na licu starost napravit ću nešto'', kaže.
Kako se nosi s komentarima o sebi?
''Sad sam s tim super. Briga me!''
Što misli o odlasku psihijatru, psihologu?
''Smatram da svaka osoba koja ne ide kod psihijatra za mene nije normalna. U svemu ovome što sam već rekao, ludosti, meni je odlazak na seansu jedan ispušni ventil gdje ja s mojom Vesnom razgovaram o apsolutno svemu i negdje, kako bih to rekao, čovjek je sklon lagati sam sebe. Javno sam govorio u Srbiji, sad u Hrvatskoj i o svojim anksioznim napadajima i napadajima panike i kako sam godinu dana koristio antidepresive i da više ne koristim. Sve je to bolest modernog doba i ne treba apsolutno nikoga biti sramota toga. Ne mogu reći da sam izliječen, ali sam naučio smiriti se, izboriti se."
Je li tašt i ima li ega?
''Nisam pun sebe. Jako sumnjam u sebe, jako sam nesiguran u sebe. Nisam više za neka druženja u nenormalnim količinama. Negdje više volim taj svoj smiraj i neku samoću. Tad sam tu ja - ja'', zaključio je.
Cijeli intervju pogledajte u našem videu.
