Srpska boksačica ove godine na Svjetskom prventstvu u Nišu osvojila je zlatnu medalju.
Anđela Branković ime je koje je u kratkom roku postalo sinonim za snagu, upornost i inspiraciju. Ova 26-godišnja boksačica prva je svjetska prvakinja u povijesti ženskog boksa Srbije, nakon što je 2025. godine osvojila zlato na Svjetskom prvenstvu u Nišu, u kategoriji do 57 kilograma.
Rođena je 1998. u Novom Sadu, ali je kao beba ostavljena u rodilištu. Prve godine života provela je u domu za nezbrinutu djecu u Rumi, sve dok nije bila posvojena – trenutak koji joj je, kako sama kaže, promijenio život.
"Kad sam bila posvojena, imala sam tek oko dvije godine. Oni su to toliko silno željeli i tu su žrtvu podnijeli bez problema. U tom trenutku nisu imali automobil, već su dolazili autobusom – to je zaista bio njihov veliki podvig", ispričala je Anđela u podcastu za HypeTV.
Pogledaji ovo
Dodaje kako joj je jedan trenutak iz tog razdoblja posebno ostao u sjećanju:
"To je trenutak koji mi je ostao duboko urezan u pamćenje. Točno se sjećam gdje smo sjedili. Da me sada pitaš kako sam to podnijela – ne sjećam se, ali sigurna sam da nije bilo ništa strašno ni traumatično, jer da jest, ne bih o svemu tome ovako opušteno pričala. Uvijek smo se kroz život vraćale na to, kroz koju rečenicu ili dvije," dodala je.
Priznala je i da je jednom prilikom saznala ime i prezime biološke majke, ali da nikada nije pokušala stupiti u kontakt.
"Nikada to nisam forsirala, niti smatram da bih u ovom trenutku trebala. Imam neke informacije, znam da je majka izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. O njoj se puno zna, a o ocu ne. Znam da imam rođenog brata koji je pet godina stariji od mene. Ime majke saznala sam slučajno kada su mi izdali pogrešan dokument. Zainteresirala sam se, ali vjerujem da će život odraditi svoje – kada ti budeš spremna, kada oni budu spremni", priznala je.
Pogledaji ovo
Galerija
"Ranije me sve to nije zanimalo, ali kako sam odrasla, počela sam šire razmišljati. Ipak je to moja krv. U krajnjem slučaju, sigurna sam da bih trebala znati tko sam ja zapravo, koje gene nosim i čije, zašto su stvari u mom životu takve kakve jesu, a nisu onakve kakve su zamišljali moji roditelji koji su me odgajali. U posljednje vrijeme shvatila sam da mi Bog ili život donosi stvari u onom trenutku kada se trebaju dogoditi. Možda uopće ne trebam ništa saznati – nekako mislim da će mi život sam to nametnuti kad bude vrijeme," objasnila je.
Iza nje su godine borbe, ali i uspjeha. Prije velikog svjetskog zlata, 2024. godine osvojila je broncu na Europskom prvenstvu. Uz boksačke uspjehe, studirala je na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja s prosjekom 9,8. Na putu joj nije stala ni ozbiljna ozljeda zbog koje je pauzirala više od tri godine. Vratila se jača nego ikad i upisala se u povijest.
1/31 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/11 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
