U utorak, 18. veljače 2025., na velikoj sceni kazališta "Gavella" održat će se premijera predstave "Don Juan se vraća iz rata" Ödöna von Horvátha, u režiji Paola Magellija.
Odabir mita o Don Juanu, starog više od tri stoljeća, omogućio je teatarsko istraživanje kako se jedna tema, tema Don Juana, odnosno pojedinca zapitanog o vlastitoj prošlosti, vremenom razvija, kako i na koji način stari te kako glumice i glumac funkcioniraju u arhetipu koji starenjem postaje sve mlađi. Sve aktualniji i vitalniji u kritici društva, sve snažniji u srazu s ovom našom suvremenošću.
Vrijeme kada nam obećavana "bolja budućnost" sve više miriše na floskulu, vrijednosti su upitne, inflacija divlja – to vrijeme oblikuje pozornicu na koju dolazi naš ostarjeli Don Juan, razočarani vojnik (rata, ideologije), mitski osuđenik na samoću koji nikako ne može prestati i dalje širiti nesreću oko sebe. Susreće Žene. One, u kojima traži savršenu ljubav. Uvijek s istom nadom očajnika. Nadom koja ga tjera na zavođenje, u indiferentnu poligamiju, maniju ponavljanja, uvijek ponovno traganje za Idealom, za Ženom. Ali (ne)civilizacijski trenutak kojemu svjedočimo onaj je u kojem različiti ratovi svuda oko nas (po)vraćaju svoje sudionike čiji su ideali, razumije se, odavno mrtvi.
Stoga je njegova čežnja kao dramatis personae od samog početka zapravo čežnja za smrću. Ona izaziva nerazdruživo udruživanje umornog Erosa i snažnog Tanatosa u avanturi očekivanja kraja što će ga osmisliti. Na tom putu do dna postojanja, do smrti, Don Juan sada ne s narcisoidnim, već s mazohističkih zadovoljstvom prihvaća izazov svoje samoće, bori se u zatvorenom krugu subjektivnosti, traganja, manije. Uspostavlja vlastita pravila koja prihvaća i poštuje. Posvećen u očekivanju budućeg kraja, oslobođen od očekivanja sadašnjeg, ne nalazi Onu koju traži. A Ona ga je uvijek, iako tek na trenutak, čekala u svakoj od njih.No u susretu sa ženama i sam postaje žrtvom.
Prepušten samo svojoj kozmičkoj mašti, fenomenu samoće, obilježene nekom mirnoćom. Jer nije, kako smo kroz povijest navikli, on ovladao njima, nego one njime.
Sam Horváth je u bilješkama za film "Don Juan se vraća iz rata" zapisao: "Primjedba: Osim lika Don Juana, u ovom filmu igraju samo žene i smrt. Treba pokušati da se problemi vremena osvijetle s gledišta žene."
Paolo Magelli je rođen u Pratu, u središtu Toscane, potkraj četrdesetih godina dvadesetog stoljeća. Studirao je režiju i slavistiku, a kad mu je ponuđena stipendija izvan Italije, odabire Rumunjsku, gdje režira dvije predstave s kojima biva pozvan na pariški Festival Théâtre des Nations Jean-Louisa Barraulta.
U Hrvatskoj se Magelli prvi put pojavio 1974. godine, gostujući na Dubrovačkim ljetnim igrama s "Mandragolom" Narodnog pozorišta iz Beograda. U Splitu početkom '80-ih postavlja "Nabucca" i "Dantonovu smrt"; 1985. godine se nastanjuje u Zagrebu, a od 1987. do 1991. radi tetralogiju o ratu koja uključuje "Feničanke", "Elektru", "Dunda Maroja" i "Helenu". Slijede ih mnogi drugi naslovi, kao što su "Ludi dani", "Nacija", "Velika magija", "Vjera, ufanje, ljubav", "Višnjik", "Tri sestre", "Ujak Vanja", "Platonov", "Mjesec dana na selu", "Kraljevo", "Ptičice", "Cigla", "Zagrebački pentagram", "Don Juan", "Barbelo, o psima i djeci", "Na dnu", "Žena", "Noćni život", "Malograđani", "Ponovno ujedinjenje dviju Koreja", "Mačka na vrućem limenom krovu", "Ja sam ona koja nisam", "Zločin na kozjem otoku"...
Ödön von Horváth rođen na Sušaku, 1901. a preminuo u Pariu, 1938. austrijski je dramatičar rođen u obitelji austrougarskih diplomata, odrastao u Rijeci, Beogradu, Budimpešti, Bratislavi, Beču, Münchenu, gdje je otac, mađarski plemić čiji su preci potjecali iz Hrvatske, bio u službi. Nositelj mađarske putovnice, Horváth je pisao njemačkim jezikom i osjećao se pripadnikom srednjeeuropskoga kruga, no nikada se nije nacionalno određivao. Studirao filozofiju, germanistiku i teatrologiju u Münchenu 1919-20., kada prekida studij i posvećuje se književnosti.
Redatelj predstave je Paolo Magelli, Željka Udovičić je prevela tekst te potpisuje adaptaciju i dramaturgiju; scenograf je Miljenko Sekulić, kostimografkinja Marita Ćopo, autori glazbe su Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle, autor video projekcija je Ivan Marušić Klif. Glumački ansambl čine: Nataša Janjić Medančić, Lana Meniga, Lara Nekić, Tena Nemet Brankov, Barbara Nola, Mada Peršić, Ivana Roščić i Enes Vejzović u ulozi Don Juana.
Premijera predstave je 21. veljače, a izvedbe su 19., 20. i 26. veljače te 14., 15., 17. i 29 ožujka.
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
na instagramu
